Lijep sunčan dan je bio kao stvoren za malo trčkaranja. Već par mjeseci na oku sam imao ligu Globetku koja se održava u Čakovcu. Taj utorak se održavalo drugo kolo. Sjeo sam u auto i krenuo put Čakovca. Došao sam otprilike pola sata prije početka. Imao sam dosta vremena da se prijavim, (pre)svučem i zagrijem mišiće koji su cijeli dan bili neakativni.
Kako je bilo dosta toplo odvažio sam se na duge rukave gore (lagana varijanta) i kratke hlaće dolje. Start je na ovoj ligi odvojen prvo kreću oni na 3,6 km, a za pet minuta i oni na 7,8km. Ja sam naravno išao na onu dužu utrku. Krenuli smo prema startu koji se nalazio preko puta ceste kojom se odvijao pojačan promet. Sam start je bio na pločniku te smo se svi poredali iza crte koja je označavala početak.
S obzirom da su mi rekli da je ovo “kros” utrka koja sadrži netipične podloge za kros odlučio sam da trčim u tenisicama za cestu. Krenuli smo po asfalu no ubrzo smo skrenuli lijevo na poljski puteljak. Možda je bio puteljak, ali je bio trčljivi puteljak s tu i tamo kojom lokvom koju je trebalo zaobiči. Krenuo sam brzo te mi je tempo bio blizu 4 min/ km.
Znao sam da to treba skresati te sam usporavao. Kada smo ponovo skrenuli lijevo na asfalt bio sam zahvalan na sunčanim naočalama koje sam ponio sa sobom. Trčali smo u smjeru zapada iz kojeg je smjera pičilo sunce. Nakon kilometar-dva asfalta prešli smo na lagani makadam. Još uvijek sam snižavao tempo. Poslije odvojka za kraću stazu slijedio još malo smo vijugali cestom sve dok i mi nismo skrenuli lijevo na poljski put. Ovaj put je bio kamenitiji s lokvama i travnatim razdjeljkom koji se nalazio na sredini.
Ovdje mi je počelo biti teško te sam tražio što optimalniji put s što manje kamenja pod nogama. Kilometar dva smo išli po tom putu i onda smo prešli na pravi čisti travnati put koji nije niti najmanje odgovarao mojim tenisicama. Bilo je tu i blata koje je izvirivalo te sam ga brcao kako sam prelazio preko njega. Staza je poprimila trail obilježlja te sam se pitao da li sam pogriješio s odabirom tenisica.
Ušli smo u šumarak koji se uskoro spojio na asfaltnu cestu koja je skretala na još jedan šumski putić po kojem je bilo vrlo ugodno za trčati. Staza je postala dinamična te smo išli gore-dolje i vijugali lijevo desno. Bio sam iza trkača koji se maskirao u ženu crvene kose. Pratio sam ga cijelim putem od skretanja s ceste na poljski put. Uskoro smo ponovo došli do asfalta tj. pješačke zone s koje smo startali.
Sat je bipnuo što je ozaćavalo 7 kiilometar. Još samo 800 metara. Podigli smo tempo. Cilj je bio na crti s koje smo startali. Konačni rezultat 33:31 s prosječnim tempom 4:18 min/km. Jako dobro za prvi nastup. Slijedeći mjesec će biti bolje s obzirom da je ovo bilo upoznavanje s stazom koja se pokazala šaroliko s mijenjanjem podloga.
One thought on “this is a trail!?”