It’s sunday and we are running…again
Dan je počeo rano, probudio sam se već u pet ujutro. Nisam puno spavao. Kada sam se ustao osjetio sam utjecaj jučerašnje utrke. U prvih pet minuta sam se gegao po stanu. Pa sada nema povratka. Nisam se potpuno pripremio sinoć ta sam sada radio zadnje pripreme. Trebao sam sve sinoć pripremiti, ali me umor srušio u krevet. Krenuli smo oko 15 do 6.
Taman kako smo ušli na autocestu, sjetio sam se što sam zaboravio. Iako je Ines inzistirala da se vratimo, meni se nije vraćalo jer bismo kasnili na start njezine utrke. Nisam htio takav stres u životu. Morati ću trčati u tenisicama koje sam imao na nogama. Tenisicama za cestovno trčanje u kojima nikada nisam trčao.
U Slunj dolazimo oko 8 sati tako da smo imali dosta vremena za prijavu, obvezno mjerenje temperature i dezinfekciju te pripremu prije utrke. Duga utrka je startala u 9 sati dok je moja zajedno s rekreativnom startala u 11h. Malo kasno no zato ćemo se više družiti s natjecateljima s duge staze tijekom naše utrke. Cijeli startno ciljni prostor se nalazio na obalama Korane ispod prepoznatljivog kamenog mosta u Slunju. Sve je prštalo od poznatih lica od kojih su neka bila i na jučerašnjem Brdskom maratonu.
Kako je bilo još dva sata do početka moje utrke odlučio sam popiti kavu u restoranu koji se nalazio uz neku ruševinu na vrhu brda. Lijepa atmosfera u skoro šumovitoj okolini s puno visokog drveća koje je davalo sjenu od ranojurarnjeg ljetnog sunca.
and we’re off
Oko 10 sam se počeo spremati za svoju utrku te sam počeo malo rastezati ukručene mišiće, bilo je to dobro i sve sam se bolje osjećao što sam se više rastezao. Tražio sam mjesto u hladu na osunčanoj obali rijeke Korane kako ne bih izgorio prije samog početka. Čvršće sam zavezao tenisice kako bi izdržale napore koji slijede.
Utrka je krenula oko 11 sati. Krenuo sam negdje iz začelja skupine, miješajući se sa natjecateljima s rekreativne staze. Prvih 100 metara idemo uzbrdo do ceste pa preko drvenog mostića pa onda još malo po asfaltu kraj nekog gradilišta gdje skrećemo u šikaru.
Lijepi puteljak uz riječicu Slunjčicu, gdje se krećemo vrlo sporo s obzirom na prepreke na putu. Nailazimo na prvi slapić i šansa za selfiranje. Već na prvom kilometru najavljena okrijepa koju preskačem. Ubrzo su došle i druge stepenice nakon kojih dolazimo na asfalt te tu malo trčkaramo prije nego smo došli na osunčanu livadu. Ovdje sam se potrudio da prelazim što više ljudi jer je bilo dosta mjesta za takve manevre. Ništa još od šume koju su toliko najavljivali.
Kratkotrajno se vračamo na asfalt prije nego opet skrećemo u livade. Na trećem kilometru smo konačno ušli u šumu i to na lijepi spust po makadamskom/šumskom putu. Nakon spusta slijedio je kratak uspon do druge okrijepne postaje gdje stajem da se osvježim. Jurim dalje no ne pratim oznake te skrećem desno po šumskom putu umjesto lijevo na tehnički zahtjevniju stazu. Srećom trkačice iza mene su me spasile od krivog skretanja. Kroz šumu smo lagano došli do slijedeće livade. Opet sam ubrzao i ostavio te dvije trkačice iza sebe. Zapamtio sam da je livada lijepo mirisala po poljskom cvijeću.
this is where the fun starts
Na petom kilometru ponovo dolazimo do asfalta no ubrzo opet skrećemo na livadu i ulazimo u šumu gdje se nalazio prvi bregec. Bregec ima malo veći nagib pa je tu i postavljeno uže s kojim si možeš pomoć ako ti baš ne ide. Čudio sam se kako mi tenisice imaju dobar grip na ovakvom terenu te nastavljam jako dalje uz breg. Tu pada i “sebić” drugi. Na vrhu brega neki se dečki zaustavljaju da dođu do sape. Začudom imam još snage te lagano trčkaram dalje po lijepim šumskim putevima.
Susrećemo i sudionike s rekreativne staze s kojima se ponovo družimo. Kako je teren bio dosta nakošen, a moje neprimjerene tenisice su nekako čudno prijanjale na jednom dijelu sam se slučajno bacio u lijevu stranu taman kad su me pretjecali neki natjecatelji kojima je tehnički zahtjevniji teren koji je vodio nizbrdo više pasao. Pitali su me da li sam dobro na što sam im samo odmahnuo rukom da sam dobro te da samo idu. Slijedio je lijepši / ravniji dio po makadamu gdje mogu potegnuti i pretičem iste te natjecatelje.
Staza je malo divlja (čitaj: penjemo se po jarcima i neoznačenim stazama) i trebamo jako paziti na oznake koje nisu baš na prvu vidljive ako ih pogodi sunčeva svjetlost s krive strane. Kada je počeo uspon na još jedno jače brdo dostigli smo i neke natjecatelje s duže staze koji su već bili na 25-om kilometru. Dolazimo do okrijepne postaje na osmom kilometru gdje se čak nudila i piva, iako bi mi gemišti u tom trenutku bolje prisjeli. Opet malo tuširanje i pičim dalje, vidim neke trkače na cesti ispred sebe, no mi skrećemo desno, na lijepi šumski put no tu nas čeka još jedan malo jači uspon. Korisitm i ruke da se uspnem do vrha, no jako nastavljam dalje.
Radimo polukrug te izlazimo na makdam koji nas ponovo vodi kraj okrijepne postaje koju smo nedavno prošli. Lijepi je bio to bio spust kroz šumicu sve dok nismo skrenuli desno na šumski put. Šumski put je započeo malim usponom no nakon toga se dosta spuštamo. Na 11-om kilometru prolazimo kraj crkvice. Lijepi prizori nas časte kada se spuštamo kroz šumicu.
Za kilometar smo se spustili do rijeke Korane za koju sam mislio da je Slunjčica te da ćemo uz nju ići do kraja staze. Na 13. km se kratkotrajno ponovo dižemo po stjenju te ponovo spuštamo po stepenicama i ponovo smo uz rijeku. Singlica je fantazija i trčim ju sam. Razmišljam o tome što je moglo biti i što je sve dovelo do toga da danas sam sada trčkaram. Kauzalno-posljedične veze koje us jasne kao dan i zbog kojih je tako kako je. Milijun malih brzaca koji teku i račvaju se oko čvrstog kamenja. Mala alegorija na prekrasan okoliš u kojem trčimo. Tu i tamo se pojavi neki mostić, a kraj jednog se nalazio i još jedan fotograf.
Trčali smo po hladu što je bilo super u ovim zadnjim trenucima utrke. Ubrzo se vidio i koranski most ispod kojeg smo startali te sam znao da nema još puno. Malo sam se požurio kako bih dostigao zacrtani cilj od dva sata. Ne lijevoj obali bilo je već puno ljudi koji su se opuštali nakon utrke te uživali u jelu i piću. Pretrčao sam preko mostića koji se ljuljao te pohrlio prema cilju.
U ciljnom prostoru je bilo vrlo puno ljudi te nakon što sam uzeo finišersku medalju produžio sam dalje prema sjenovitom dijelu. Tamo sam se još malo istegnuo prije nego sam prešao na suprotnu stranu rijeke te umočio užarene tabane u Korani. Ines se požurila te je utrku završila petnaestak minuta ranije od procjene. Kako je i osvojila medalju u kategoriji ostali smo i na proglašenjima koja su uslijedila uskoro.
I tako je završio ovaj ludi trail vikend s puno istrčanih kilometara i mnogo visinske. Vidio sam puno lijepih mjesta, ali sada ću morati malo odmarati zbog potrebnog oporavka. Iako je Papuk daleko nadam se da će još negdje uskočiti neka lijepa utrka.
