orientation
Mojih šest tjedana pokore je završilo i po onom što su mi doktori rekli, trebao sam biti izliječen. Taj vikend sam bio na još jednom trailu. Zadnja priprema za ono što dolazi u Ogulinu. Tjedan je dobro počeo. Jedan brzi trening na Slobodi, no u utorak sam se malo preforsirao na CFu. I onda sam u srijedu još otišao na kratak večernji trening na Čevo s ekipom. Oštra bol u lijevom kvadricepsu i loži, pojavila se niotkuda te sam odlučio mirovati dva dana do subote, do utrke. Veselio sam te tom trailu, no nekako sam bio pribran i odlučan ispraviti grijehe iz prethodnih trailova.
Opet smo putovali daleko, pa je to uključivalo rano ustajanje. Već standardna praksa vikendima. Ustajem se ranije vikendima nego preko tjedna. Došli smo sat vremena prije početka duge utrke, koja je počinjala u 9h, dok je kratka startala sat vremena kasnije. Imali smo dovoljno vremena za prijave i završne pripreme. Ina, Željko i ja smo trčali dugu stazu, dok su Valentina i Sonja trčale “kraću” stazu od 18 kilometara.
directions
Krenuli smo nakon pucnja iz kubure. Ove godine startali smo iz vojarne. Laganim tempom uz rijeku Dobru, pa desno preko mosta po asfaltu. Skrećemo ponovo desno na poljski put koji nas vodi u šumu. To je onaj isti put kojim smo se na prethodnoj iteraciji traila spuštali i po kojoj ćemo se ponovo spuštati kasnije. Krenuo sam iz pozadine pa sam se probijao prije nego smo došli do singlice. Treba pratiti konkurenciju.
Prvi uspon je bio umjeren, kombinacija zemlje, korijenja i kamenja. Nešto slično gornjem dijelu staze Konj na Ivi. Pregazili smo taj početak i krenuli smo trčkarati gore – dolje po šumskim putevima. Ubrzali smo, no bilo je još sklisko, koliko sam primjetio, te sam zato one trkače koje sam dobio na usponu sada propuštao. Sigurnost na prvom mjestu. Ima još dosta kilometara za iskazivanje. U šumi je bilo još svježe i bilo je ugodno za trčati. Još par uspona i spusteva i evo nas na makadamu koji nas vodi prema prvoj okrijepnoj postaji. Prije nje nas čekaju vještica i dobra vila. Vještica je zločesta i hoće me metlom po turu.
Zaustavljam se i pijem izotonik na prvoj okrijepnoj iako još nije bilo vruće pa bolje da iskoristim priliku. Ravni makadam se nastavlja i tempo je dobar. Kada smo došli do ruba livade, vidim oko pet natjecatelja koji trče preko livade. Očito ih je puteljak malo zavarao jer je smo skretali s puteljka preko livade desno u šumu. Tu je bilo dosta uspona i Antun me dostiže prije vrha Stožac, gdje se nalazila i druga okrijepa. Kako je ovaj tjedan padala kiša šuma je bila puna različitih gljiva. Koliko je koja jestiva prepuštam stručnjacima za to.
Dolazimo do druge okrijepne (osmi kilometar) gdje ima svega, ali meni u oko upadaju samo banane i paradajz. Slijedio je spust kroz šumu gdje mi je Antun pobjegao naprijed. Stepenice po kojima smo se obično penjali, sada smo se spuštali. Izašli smo iz šume na asfalt samo na kratko da pređemo u drugu šumu. Malo prije odvajanja kratke i duge staze pružao se lijep pogled na Klek na koji smo se skoro popeli.
Na križanju makadamske staze skrećemo lijevo prema Kleku. Lagani usponi po makadamu i duge trčljive dionice. To je sve što nas je očekivalo sljedećih par kilometara. Trčanje s lijepim vidicima. Oko 15-og kilometra staza je malo više blatnjava zbog uništenosti staze od strane šumskih vozila. I ovdje se nesmotreno ruši. Trčimo u hladovini što je vrlo ugodno.
ascent into paradise
Poslije 20-og kilometra skrećemo desno s makadama na planinarsku stazu koja je obrasla raslinjem. Tu i tamo se još može potrčati, no uskoro se nagib povećava. Malo prije kraja ovog prvog uspona čujem neku graju ispred sebe. Opet se neki od trkača izgubio. Kad ono, evo i Antuna koji je krivo skrenuo.
Nakon uspona trčkaramo po grebenu prije nego ponovo krenu usponi. Na jednom dijelu se čak penjem na sve četiri. Na drugom pak dijelu prolazimo i kroz “kamena vrata”. Staza je zanimljiva i htio bih se ovdje vratiti na planinarenje. No to nije sve, izlazimo na travnatu padinu koja je dosta strma. Meni jedan od najgorih dijelova staze. Nakon male šumice penjemo se po travnatom usponu. Oko 25-og kilometra dolazimo do zadnje okrijepne postaje kod planinarskog doma nakon kojeg počinje spust.
Ususret nam dolaze planinari dok se mi po kamenjaru spuštamo što brže. Kada smo se dokopali šume, malo sam se više opustio. Nakon spusta kroz šumu uslijedilo je par brežuljaka s osušenom travom i uskim planinarskim putem. Tu me prestiže jedan natjecatelj s moje staze. Na spoju uske planinarske staze i makadama spajamo se ponovo s kratkom stazom. Bilo smo na 27-om kilometru. Pohitao sam po makadamu kroz šumu jer sam imao još snage u sebi.
Široki makadam se ubrzo ponovo stopio u usku planinarsku stazicu koja je ponirala prema cilju. Opet smo došli na asfalt i točno sam znao gdje smo. Skrenuli smo desno u šumu gdje se nalazio zadnji dio staze i još jedna kratka okrijepa. Na stazi je bilo i dosta ljudi s kratke i rekreativne utrke. Šibao sam svoj tempo i čak sam mislio da ću uspjeti završiti ispod četiri sata. Došli smo na onaj isti uspon s početka utrke, koji je sada bio spust, i bilo je još kilometar do kraja utrke. Ležerno sam trčkarao livadom pa ponovo po asfaltu i uz rijeku do samog cilja.
Trku sam završio za 4h i 3 minute što je zadovoljavajuće, ali bi mi bilo draže da sam trčao ispod 4 sata. Manje fotkanja sljedeći put. Sonja je svoju kraću utrku završila za malo manje od tri sata dok je Valentina istu duljinu završila za tri i pol sata. Željko je završio kojih pola sata iza mene, a Ina kojih 45 minuta iza njega. Hrana poslije utrke je bila zadovoljavajuća (iako mi apetit na prvu nije dolazio). Um đuveč. Ali to je trebalo potkrijepiti i hladnom pivom. Dočekali smo i kišu.
Ovo kolo su Odmetnici osvojili 292,91 bod zahvaljujući konačnom oformljivanju potpunog tima. Pozicionirali smo se na 13. mjesto, 10 bodova iza prvog SRD tima. Kako je sljedeća utrka domaća – Trakošćan trail očekujem “uskrsnuće” prve ekipe i dobru borbu za bodove.
