night raid
Nikada još nisam išao trčati na Čevo po noči no prilika mi se ukazala u obliku zadnjeg kola cross lige “Četiri godišnja doba na Čevu”. Došao sam pola sata prije utrke još dok je ostalo nešto malo danjeg svijetla na obzoru. Start same utrke je bio kao i obično na mostu preko rijeke Bednje, a ovaj put na njega je bio postavljen lampaš kao putokaz svima nama koji ćemo trčati.
Startali smo malo poslije pola 10 taman dok je pao pravi mrak, a hrvatska reprezentacija je dala prvi gol na svjetskom prvenstvu. Sve svijetiljke su bile upaljene te je bilo puno svijetla. Bez obzira na to izvan tog svijetla vladala je tama koja je skrivala razne opasnosti. Krenuo sam bržim korakom no bio sam usporena na prvoj uzbrdici od strane sporijih trkača. Brzo sam ih preskočio i jurio dalje.
Konfiguracija terena mi je bila poznata no s obzirom da nisam vidio ništa osim onoga što je moja svjetiljka osvjetljavala, doživljaj je bio potpuno drugačiji. Staza je bila prožeta lampionima te reflektirajučim oznakama koje su obilježavale naš put. Držao sam tempo te sam trčao na dijelovima na kojima obično ne trčim. Bilo mi je lakše jer nije bilo toliko sparno, no morao sam paziti na korijenje i kamenje na užim dijelovima staze.
Taman na usponu prije Trafine staze prestigao sam jednog “trkača” te nastavio dalje po istoj. Bilo je teško no ubrzo sam čuo glasove s vrha te sam znao da nema još puno. Zaletio sam se do križa na vrhu i to je bilo to. Novi PB! Naravno samo za ovu stazu (19:03), a prema službenim rezultatima on je još bolji (18:51).
Nakon uspona slijedio je odmor na vrhu i opuštanje uz utakmicu koja se mogla gledati na velikom platnu. Tu se spremao i roštilj te smo se gostili štruklima. Nakon kraja utakmice koju smo pobijedili slijedila je podjela nagrada za najbolje u ovogodišnjoj lizi.
street racing
Nakon noči s malo sna, jer sam s Čeva došao tek oko pola jedan slijedila je još jedna utrka. Na redu je bio Medvedrun – utrka po ulicama Gornjeg grada. Več prije 8 sam bio na parkiralistu blizu glavnog kolodvor i čekao Bojana i Anu. Utrka je počinjala u 9 sati te smo imali dosta vremena da se prošetamo do Tkalčićeve ulice -starta utrke.
Na startu je kao i obicno vladala guzva no pomaknuo sam se što blize startnoj liniji kako bi imao manje posla u preskakanju sporijih trkaca. Utrka je startala malo iza 9 sati, a cep je nastao nakon 200 metara kada smo skrenuli lijevo na uske stepenice. Nakon stepenica krenuo sam u daljnje prestizanje, no kako je bio tek prvi krug morao sam se i malo štedjeti. Proletio sam kraj prve okrepe na spust s vrlo nezgodnim stepenicama. Ipak, u donjem dijelu spusta mogla se razviti dobra brzina. Vrijeme je bilo dobro te sunca nismo vidjeli. Niti kada smo krenuli ponovo uzbrdo na kratak uspon prema Štrosu. Uskoro smo uletjeli u niz lijevih i desnih zavoja koji su bili kombinirani s stepenicama. Zadnje stepenice prije cilja su bile zeznute jer su bile dosta male te je bio potreban brz rad nogu.
Uletjeli smo u drugi krug u kojem više nije bilo tolike gužve. Prve stepenice sam preskakao te na kratko ostao bez daha, slijedio je dug slabi uspon na kojem sam dobio komentar da sam još dosta svijež. Nakon okrijepne točke gdje sam se rehidrirao malo sam povečao tempo. No još uvijek sam se čuvao.
U zadnjem slalomu sam pokušao dobiti nešto na vremenu no bilo je premalo staze. Cilj je došao prebrzo. Trčao sam s oke vremenom, ali mi se činilo da sam mogao trčati jače. Poslije utrke popili smo pivo te raspravljali smo o utiscima s utrke. Moji su da ovo nije utrka po mom ukusu te je malo vjerojatno da ću je ponoviti slijedeće godine.
