goat paths of rijeka

Nisam baš mogao spavati te noći. Valjda od uzbuđenja koje nas je čekalo sljedećeg dana. Produbio sam se oko 4 i 15. Taman prije nego što mi je zvonila budilica na mobitelu. Skuhao sam kavu i počeo obavljati zadnje pripreme. Vani se danilo i ptičice su počele cvrkutati. Malo prije pet sat krenuo sam putem Kneginca gdje sam pokupio već spremnog Nikolu.

Krenuli smo prema Zagrebu i dalje prema Rijeci. Nije bilo problema u prometu te smo se brzo kretali autocestom. Na jednom dijelu upali smo u maglu no većinu vremena smo uživali u pogledu na planine koje su okruživale autocestu. Kada smo došli u Rijeku malo smo krivo skrenuli te smo tražili točno mjesto gdje se održavala utrka. Ispostavilo se da sam ja bolji navigator nego vozač te sam na kratko zamijenio uloge s Nikolom.

Došli smo 45 minuta prije početka te smo imali dovoljno vremena za pripremu. Start je bio ispred ulaza u dvorac što je bilo totalno drugačije od bilo koje utrke na kojoj sam do sada sudjelovao. Krenuli smo oko 9 sati ulicama Trsata prema planinarskim stazama Kvarnera. Bilo je dosta hlada no bilo je dosta i vlage.

Trčali smo šumicom kraj ruševina prije nego što krenuli nizbrdo. Ovdje je bilo dosta sklisko te je trebalo biti oprezan. I sam sam na par mjesta proklizao, no bez ozbiljnih posljedica. Uživao sam u svakom koraku. Staza mi je za sada pasala. Zemljana površina išarana malim kamenjem. Put se vrludao lijevo – desno. Prirodne zapreke, kao što su potoci i  srušena stabla sjekle su put dodajući još jedan sloj avanture.

Bilo je dosta uspona te je staza postajala sve uža i zahtjevnija. Zemlju je zamijenilo kamenje te je cijela staza postala popločena kamenjem. Ubrzo sam shvatio da sam napravio pogrešku kada sam startao iz začelja jer sam sada na usponu kao divokoza preskakivao sporije natjecatelje. Na puno dijelova bio sam “zatočen” jer nije bilo mjesta za obilazak.

Šumsko raslinje zamijenila je makija te se s povećanjem elevacije otvarao se pogled na grad. Nije bilo puno vremena za uživanje u pogledu no krajičkom oka sam pratio okolinu. Kamenjar se nastavio te smo uskoro došli do najviše točke Veli vrh gdje je bila prva kontrolna točka. Nije to bilo ništa posebno. Barem mi se nije tako činilo.

Krenuli smo u spust po skliskom i vlažnom planinarskom putu ispunjenog kamenjem. Ovdje sam morao usporiti s obzirom na brzinu spusta. Propuštao sam ljude koji su me dostigli. Shvatio sam da tenisice koje sam nosio nisu bile baš pogodne za ovaj teren. Skrenuli smo desno na odvajanju staza za kraću rutu te se još malo spuštali po kamenju.

Došli smo do asfalta po kojem smo došli do okrijepne točke. Ponuđeno je bilo voda, izotonik i kola. Uzeo sam ono srednje i krenuo dalje. Počeo sam trčati za curama koje su me pretekle na spustu po kamenju te sam jednu pretekao. Trčali smo uz korito neke rijeke – Riječine, kako smo kasnije saznali.

Na jednom dijelu smo prelazili preko morkog mosta. S obzirom da mi tenisice nisu bile prilagođene ovom skliskom terenu, odsklizao sam se na stijenu kada sam se pokušao zaustaviti prilikom silaska s mosta. Ništa strašno, no opreza nikad dosta.Nakon malo asfalta i makadama vraćamo se na uski put. Ovdje sam posrnuo dvaput te sam usporio. Puteljak mi je jednostavno bio preuzak.

Trčali smo šumom ma pravi užitak i onda sam krivo skrenuo. Da sada mogu reći da mi se i to dogodilo. Umjesto lijevog skretanja skrenuo sam desno i povukao sa sobom još dvoje. Odlučili smo se vratiti tek nakon kilometra. Izgubili smo nešto vremena a ja sam i većinu svoje volje. Ostatak puta sam prešao u sporijem tempu te me zadnji uspon malkice dokrajčio.

Došao sam u cilj s vremenom 2:01:16. Nije loše ali moglo je bolje. Nikola je došao 6 minuta iza mene. Taman da popričam s curama koje su me pretekle i obnovim snage s ponuđenim osvježenjima. Zadovoljan sam ovim iskustvom te se možda zeletimo na još jedno kolo Kvarner lige – Risnjak, koji je na rasporedu slijedeći mjesec.