conquer of Iva
Jutro je bilo hladnjikavo i manje toplo nego prijašnja jutra. Jučerašnja kiša i sjeverac donjeli su neočekivano osvježenje. Vrijeme je bilo kao stvoreno za trčanje. Danas smo se namjerili na brdsku utrku Ivančica koja je prijašnjih godina bila dio prvenstva RH u planinskom trčanju. Ove godine to nije bio slučaj te je zbog toga bila i manja gužva na startu.
Već prije devet sati smo stigli u Ivanec odakle je utrka startala te smo imali dovoljno vremena za pripreme i ispijanje kave na suncu. Točno u 10 sati 60-ak trkača startalo je iz centra Ivanca te smo se zaputili prema vrhu Ivančice. Do tamo nas je djelilo “samo” 13km i 827m nadmorske visine.
Prvih 4,5 km je bio čisti asfalt te se trebalo suspregnuti malo da se ne zaletim iako je i na ovom dijelu bilo dosta uspona. Kada smo prošli prvu okrepnu točku koja se nalazila na izvoru Žgano vino podloga se promijenila te je asfalt zamjenila zemlja, kamenje i šljunak.
Ovdje je bilo i više hladovine što je bilo dobro s obzirom da smo se uspinjali te nam je trebalo svježeg zraka. čekao sam slijedeću okrepnu točku prije nego krenem u akciju. Do tada sam se lagano kretao po stazi koja je vodila do vrha. Na drugoj okrijepnoj točci sam zastao i popio punu čašu vode te brzo nastavio dalje. Nakon kilometra je slijedilo spuštanje na kojem se trebalo paziti da ne zaletim previše. Nakon spusta slijedio je uspon na kojem sam malo prošetao prije nego sam ponovo počeo trčkarati.
Bio sam iz natjecatelja kojega sam mislio da ću ga prestići prije cilja no na kraju nisam. U cilj sam ušao s vremenom 1:22:39 što me pozicioniralo na 23. mjesto, što je bilo dosta dobro za prvi put.
freetrailing
Dan kasnije išli smo trčati na Sljeme. Točnije jedan krug sljemenskog maratona koji se uskoro održava. Iako smo krenuli dosta kasno (na startu smo bili oko 12h) vrijeme je bilo oblačno i hladnjikavo. No bez obzira na to išli smo u kratkome, jer smo se tokom trčanja zagrijali.
Bojan je bio zadužen za orijentaciju te je većinu vremena provodio na čelu, dok smo ga Ana i ja pratili. S obzirom da nismo bili stoposto sigurni na koje staze moramo skrenuti na nekim djelovima smo zastajali kako bi pogledali kartu.
Ovo je bio jedan od najboljih treninga, vrijeme perfektno kao i staza. prvi diose sastojao od spusta po većinom šodrenoj cesti koja je u šumi bila ispunjena lokvama te blatom. Kada smo prešli na planinarski put i završni spust prema Srnecu potreban je bio oprez jer je uski put bio ispunjen blatom i skliskim kamenjem. Kada smo odradili završni spust i prešli preko potoka, slijedio je uspon po Horvatovim stubama kroz spilju Medvednicu. Po stubama se ne može trčati već je potrebno oprezno navigirati po svih 500.
Uspon se nastavlja putem prema planinarskom domu Hunjka gdje se nagib podiže. Na jednoj livadi uletavamo u krdo miroljubivih pasa te smo morali malo usporiti. Nakon Hunjke nastavljamo prema Puntijarki cijelim putem se krećući planinarskim putevima. na Puntijarci se opskbljujemo vodom te krećemo dalje prema vrhu. Nagib je oštar te je hodanje obavezno. Na par mjesta moguće je i kratkotrajno trčanje no umor od jučerašnje Ivančice smanjuje to vrijeme. Usput se može vidjeti i pomirisati balega od nepoznatih životinja, pretpostvljam divljih svinja ili možda medvjeda.
Oštar uspon prema vrhu označavao je i kraj našeg treninga. Došli smo do vrha za jedan sat i 35 minuta. Trening odrađen te teren za sljemenski maraton izviđen. Sam maraton je na rasporedu za dva tjedna. Nadam se da će nam vrijeme biti naklonjeno kao što je bilo i ove nedjelje.
