Osjetio sam kako još imam snage u sebi. Kako se nisam potrošio do kraja. Jurnuo sam naprijed.
Velika je napetost vladala prije početka ovog izdanja Sljemenskog maratona. Bilo da se trčalo 14 ili 42 km. Imao sam zacrtan svoj cilj. Sada je samo bilo da li ću ga ostvariti ili ne. Kada smo se vozili do vrha Sljemena gdje je bio početak utrke osjetili smo kako je šuma dosta svježa te će nam raditi dobar ugođaj kada ćemo trčati.
Došli smo nekih 45 minuta prije starta utrke na 28 i 45km što nam je dalo mnogo vremena da se istežemo, meditiramo i časkamo s ostalim natjecateljima. Išao sam malo trčkarati prema skijaškoj stazi i dijelu iz kojega ćemo dolaziti u cilj da malo osjetim taj uspon prije prave stvari. Tu sam susreo klupskog kolegu koji je trčao utrku na 28. km. Kako se vrijeme starta primicalo približio sam se startnoj liniji i pljeskom podržao sve one koji kreću na svoju avanturu od 28. i 42. km.
Imao sam još malo vremena. Utrošio sam to vrijeme na žustrije pripremanje, istezanje i još jedan posijet WCu. Pokušao sam se što više približiti startnoj liniji no nisam puno baš dobru poziciju izabrao – previše je ljudi bili oizmeđu mene i startnog praga. U gomili mi se pridružio kolega trkač koji također trči cross ligu na Dravi. Izmjenili smo par rečenica prije starta.
Vladala je velika gužva te je spust bio vrlo spor. Tražio sam svaki otvor kako bih se progurao što više naprijed. Sporo sam napredovao. Neki ljudi su bili presposi na ovom dijelu na kojem sam odlučio da ću ići brzo. Nakon prvog zavoja kada se cesta proširila konačno sam dobio više mjesta za manevriranje. Nako par kilometara morao sam stati kako bih obavio malu nuždu jer mi je u želucu vladao kaos te nisam htio da se fiziologija okrene protiv mene.
U tom trenutku smo već dobrano bili u šumi te je put na nekim dijelovima bio vrlo blatnjav. No to je bila samo uvertira u ono što nas čeka. Oko petog kilometra skrenuli smo na planinarski put koji se svakim pedaljom bio razgaženiji i razgaženiji. Neki ljudi su ovdje bili vrlo pažljivi. Neke sam puštao da idu ispred mene. Dok smo čuli žubor potoka znali smo da je tu kraj. Pred nama je bio uspon na Horvatove stube.
Na Horvatovim stubama hvatao sam dah te sam pratio trkača ispred sebe. Činilo mi se da je išao malo presporo. Pretekao sam ga prvom prilikom isto tako još dvoje trkača. Kada smo prilazili okrijeponoj postaji odmah nakon stuba posegnuo sam za gelom koji mi je dao Bojan prije utrke te ga isprao s dva deci vode. Krenuo sam brzo dalje hitrim korakom.
Pred nama je bio brži dio na kojem se moglo dobro zalaufati. No svako veselje kratko traje te smo došli do oštrog uspona koji je vodio prema Hunjki. Niti otvorena livada nije puno pomogla. Povišena temperatura je usporavala ljude. Pokušao sam taj dio što prije odraditi. Tako sam i par ljudi prestigao. Laganim korakom sam prešao livadu te smo došli do ceste iza koje je slijedio još jedan brzi dio kroz šumu.
Te dijelove sam mogao bolje odraditi te još više potegnuti. Ovako sam samo guštao. U svakom zavoju kroz šumu i zemljani put pred menom koji je mijenjao nagib. Kada je nagib postao jači približili smo se Puntijarci. Tamo je bila još jedna okrijepna točka na kojoj se točila čak i piva. odmahnuo sam rukom na tu ponudu i krenuo dalje.
Znao sam da ima još malo, a moj sat je lagao o kilometraži koju sam prešao. Konkurencije nije bilo na vidiku te sam tjerao koliko je išlo. Ostalo je još par brijegova prije kraja te ona zadnji na kojem sam puzao prema odašiljaču. kada se nagib smirio počo sam trčkarati i napredovati naprijed. U startno-ciljnoj ravnini sam potegao. Oslobodio sam višak energije koja je ostala zarobljena u meni.
No nažalost to nije bilo dovoljno. Iako sam ostvario super vrijeme od 1:15:18, to nije bilo dovoljno da prestignem dugonogu konkurenciju. U meni je ostao osjećaj praznine možda čak i malo srama koji nije bio toliki da bude prijetnja egu. Lekcija naučena: go hard or go home! Nakon utrke fotkao sam te čavljao s kolegama trkačima dok smo čekali da Bojan istrči svoj maraton. I istrčao ga je i to s vrlo dobrim rezultatom. Do sljedečeg Sljemnskog maratona. Rok, rok 😀
