Život se uvelike promijenio u zadnjih par tjedana. Nakon inicijalnog šoka i općenitog vala straha koji se proširio cijelim svjetom kojega je izazvalo brzo širenje jedne male bakterije, sve je stalo ili promijenilo svoj tok kretanja. Vele da je čovjek prilogodljiv te smo se tako i svi mi prilagodili na novi način života. Gradovi su zatvoreni kako bi se spriječilo brže širenje uporne male bakterije koja je već pridonjela velikom broju oboljelih kao i velikom broju preminulih.
Bez obzira na to, nisam prekinuo s svojim planom treninga za maraton početkom šestog mjeseca. Nažalost izgubio sam pristup planinskom području Ivanščice na kojoj sam se često znao zaletjeti prije nego je stigla karantena. Možda se ta utrka također neće održati, no moram održavati tjelesnu spremnost i biti spreman kada ukinu karantenu. Iako sam samo radio na bildanju kilometraže to mi je postalo dosadno. Zato sam ovaj četvrtak odlučio otiči na Dravu i otrčati treče kolo otkazane kros lige.
when lilacs bloom
Držao sam se satnice te sam na Dravu krenuo oko pola šest. Skratio sam asfalt te skrenuo lijevo puteljkom kroz šumu. Šuma je u puno cvatu te je sve zelenija. Čak su se i jorgovani rascvali. Taman kako sam izlazio iz šumice trkača i trkačicu koji su lagano jogirali. Zapravo bilo je puno trkača u tom trenutku. Da li su i oni došli trčati isto ono što i ja? Prešao sam preko pješačkog mosta te skrenuo desno prema “špici”. Napravio sam dva kilometra za zagriajvanje te sam počeo s laganim istezanjem. Nisam puno odmarao te sam uskoro krenuo.
Postavio sam se na sredinu staze tamo gdje i obično stanem kada startamo te čekao da se maknu ljudi koji su silazili s mosta prema šumarku. Da li sam spomenuo da je izletište bilo puno kao šipak. Samo sam krenuo, naravno kao iz pištolja. Početni tempo oko 3:30. Morao sam to smiriti ili će biti grdo. Imao sam duboke udisaje i netko bi me mogao prijaviti da sam zaražen (oni koji ne znaju da ja tako dišem). Prvi kilometar je bio zadovoljavajući (3:55) te sam sigurno preletio preko asfaltirane ceste.
Nažalost nije bilo nikoga ispred mene da uskladim tempo s njim. Sunce je bilo još visoko na nebu no nije me pretjerano smetala vručina. Drugi kilometar sam naravno usporio (4:07) te sam znao da neću moći održavati takav tempo. Na trećem kilometru je poznata graba i znao sam da neću ići onako brzo kako sam planirao. Btw. nisam ništa planirao, samo sam htio vidjeti da li mogu povući bez vanjskog utjecaja.
Išao sam dosta brzo (4:16) te čak niti na četvrtom kilometru nisam izgubio toliko brzine (4:17). Na petom kilometru sam pao već na 4:20. zadnjih šesto metara bilo je malo gužvovito jer je bilo puno šetaća no svi su se pristojno sklanjali s puta. Pred sam kraj sam mislio da ću morati skočiti u grmlje jer mi je nešto pomučkalo u trbuhu no nekako sam izdržao do kraja. Ukupno vrijeme 23:24 na 5600m što je pristojno vrijeme no daleko od rekorda. Sad barem znam čemu ću se radovati četvrtkom.
