Bio je to tjedan nakon velike utrke. Odlučio sam odmoriti organizam te nisam išao trčati niti u ponedjeljak niti u utorak. Srijeda je bila prvi dan te nisam imao neki plan trčanja. Otišao sam samo na stadion i počeo trčati.
Na kraju sam istrčao samo 5km i nešto sitno jer me počelo boljeti koljeno te nisam htio forsirati prije cross utrke koja je bila slijedeći dan. Moj cilj da pretrčim 5 km za manje od 25 minuta je sada postao konstanta. Više ne razmišljam koliko brzo trčim i brzina dođe sama od sebe kada trčim na kraće staze.
the mists of avalon
Stanje sustava : bol u koljenu
Vremenska prognoza: lagana kiša
Nema odustajanja. 😀 Bol koja se pojavila jučer nastavila se i danas, ali bez obzira na to odlučio sam otiči na cross liga utrku te pokušati razgibati to koljeno. Krenuo sam laganim tempom te nisam trčao naprijed (osim što sam pretrčao one cure koje su se kretale puževim korakom). Bol u koljenu je svakim korakom nestajala te prelaskom mosta nisam osjećao ništa. Uz sve to tenisice me nisu slušale te sam dvaput morao ići u “pit stop” kako bih iz zavezao.
Nakon prelaska mosta ipak sam malo podigao ritam te sam počeo trčati za jednom curom (ženom) koja mi je takoreći postala paceseter. To je bila ista ona koja me prošli tjedan pokušala preteći nekoliko stotina metara pred ciljem. Ona je bila kojih 50 metara ispred mene (ovo su moje procjene, a ja nisam dobar s procjenama :D) te me pretekla taman poslije prelaska mosta. Ja sam bio strpljiv te sam osjetio njezino popuštanje ritma. Il sam ja dao gasa? Ugl. Do slijedećeg mosta sam je pretekao te sam počeo grabiti prema cilju. Razvio sam tu taktiku da sve što imam dam na kraju te sam tako i ovaj put zatrčao prema naprijed. Rezultat na kraju nije bio nešto, ali sam otrčao što je bilo “potrebno”. Endomondo mi je ovu utrku zbilja poblesavio te ima neka čudna mjerenja. 😀
Vikend je također bio kišoviti te svi planovi za neku aktivnost na otvorenom su propali. Ali zato sam se u čevrtak prijavio na Kajkavijanu te sam odlučio da ću od ponedjeljka početi intenzivnije trenirati. Odradio sam trening u ponedjeljak napravivši brzi krug oko Varaždinskog jezera. Ništa novo i posebno.
U utorak sam ponovo išao trčati te sam si zadao cilj – 15 km. Cilj koji sam već odavno trebao pretrčati. Iako su uvjeti bili idealni te nisam imao nekog posebnog razloga da odustanem ipak nisam dostigao cilj te sam napravio samo 12km.
Na ovom trenigu sam za marginu poboljšao vrijeme za jedan sat trčanja te sad iznosi 11km i 580 m. Malo poboljšanje s obzirom na prijašnji rezultat, ali ipak poboljšanje.
U četvrtak je slijedilo 7 kolo cross lige. Moram priznati, bio sam nabrijan. Došao sam u uobičajeno vrijeme na Dravu, nekih 15 minuta prije početka utrke kako bih se stigao raztegnuti. Koljeno mi je još uvijek bilo dosta u komi te sam ga osjećao prilikom zagrjavanja.
Ipak utrka je prošla iznimno dobro te sam tada postavio osobni na pet kilometara.
Kažu da je sreća u malim stvarima, a moja je kada za par sekundi pobjedim samoga sebe. Naravno veliku ulogu u tome ima okolina u kojoj trčim, okolina koja me tjera da trčim brže. Za sam polumaraton koji slijedi brzina će biti manje bitna od izdržljivosti koju sam nadam se izgradio kroz ovih 5 mjeseci priprema.