dreams and reallity
Bio sam nabrijan na ovu utrku početkom tjedna i kada sam trčao Lužec u utorak sve mi se činilo da ću je pregaziti kao plitki potok. No krajem tjedna pojavili su se problemi. Neka mala bol u lijevoj nozi. Ista ona koja mi se javila kada sam trčao i oko Lapovca. Glava mi nije bila na mjestu i počeo sam razmišljati sam o krivim stvarima. Barem je temperatura bila tak-tak normalna, a ne kao tjednima prije kada je svaki dan bio opstanak za život.
Opet se budim rano u subotu. Ovaj put u 4:30. No nije to onaj isti lijepi osjećaj uzbuđenja. Nešto definitivno nije štimalo. Oko 5:45 sam kupio Bojana i pičimo prema Vrhovcu. Imam osjećaj da sam nešto zaboravio jer sam se dosta ‘lagano’ pripremio za ovaj trail. Odabrali smo obilazak kroz Zagreb jer bi inače zapeli u gužvi na zaobilaznici (koja ironija) i autocesti prema Karlovcu.
U Vrhovac dolazimo malo prije 8h pa imamo vremena za ležernu prijavu i ispijanje kave prije starta. Startno ciljni prostor se nalazio na onaj istoj livadi kao i prije par godina, no ove godine je bio malo poplavljen. Spremamo se u trkaću opremu i obavljamo zadnje pripreme. Prije starta susrećemo i Antuna koji se također došao utrkivati. Nisam baš bio u tom mindsetu utrkivanja s drugima već sam došao pokazati što trenutno mogu (mada da dobijem Bojana to bi bio vrh).
blastoff
Utrka počinje točno u 9 sati. Nabrijano krećemo po asfaltu uz crkvicu pa krečemo lijevo nizbrdo. Spuštam se brzo. Prvi kilometar tempo čak 4:21 min/km. Bilo je dosta izbjegavanja sporijih trkača pa koristim travnati dio s desne strane. Kamenjar po kojem se spuštamo nije baš pitom i treba paziti kamo se staje. Ne volim baš ovakve spusteve.
Nakon spusta naravno da je slijedio uspon, ali sada smo već na livadi i teren je mekaniji. Još uvijek nisam siguran da li sam prejako krenuo, no na usponima prestižem par trkača. Brijeg na koji smo se popeli daje lijep pogled na dolinu. Trčkaram po zelenom platou i gledam skupinu trkaća u daljini. Idem svojim tempom i ne žurim previše.
Slijedio je brzi spust kroz šumu. Sve je sluzavo i vlažno čak i stabla koja sam hvatao da održim balans. Staza je valovita i ima nešto blata. Gledam korijenje i kamenje i pazim gdje gazim. Proklizavanje pod većom brzinom bi sigurno bilo neizbježno.
fast flats
Rijeka Kupa nam se otvara s lijeve strane i dolazimo do prve okrijepne stanice i kontrolne točke. Nekako sam proletio kroz nju, uzimajući minimalno što mi je bilo potrebno. No na brijegu poslije nje uzimam prvu suhu datulju. Bolje je češće uzimati prehranu tijekom utrke, jel ne? Sjetio sam se Bojana i da je rekao kako će ponijeti četiri gela. On ima svoje gelove ja datulje. Prošlo je oko pola sata i prošli smo 5 kilometara.
Par kilometara trčimo uz rijeku i tu se otvara se brzi ravni dio gdje pretičem par trkaća i pokušavam dostiči i trećeg. Uletavamo u šumu i kreće lagani uspon po makadamu. Jedem još jednu datulju kada sam imao priliku. Oko desetog kilometra se spajamo s kratkom stazom koja je startala pola sata poslije nas. Za prvih deset kilometara trebalo mi je oko 56 minuta. Stajem na još jednoj okrijepnoj na 11-om kilometru i uzimam bananu za usputno glodanje.
Bojan me prolazi na brzom spustu u šumi (i ja bih se prepustio nizbrdici da nije bilo boli u lijevom stopalu). Slijedio je jedan lijepi skoro pa vertikalni uspon gdje susrećem AK Bjelovar ekipu koja je trčala kratku stazu. Izmjenjujemo par pošalica o umiranju na brijegu. Na sljedećoj okrijepnoj zalijevam se jače da bih izdržao toplinu. Skrećemo u neki vinograd prema sljedećem usponu. Bojan se ne zaustavlja i krećem za njim.
Dostižem ga na makadamu prije druge kontrolne točke: crkvice koje se sjećam od prije 4 godine. Veli da ima grčeve u listovima. Pijem samo kolu i idem dalje. Slijedio je lijepi spust po asfaltu gdje me Bojan ponovo prestiže i to je to što sam ga vidio na stazi prije cilja. Prelazimo preko malog nogometnog igrališta pa ponovo u šumu.
zombieland
Na 20-om kilometru dolazimo do skliskog mosta koji je vodio prema jakom usponu. Ovdje je čak bila postavljena i užad koliko je uspon bio oštar. Uspon se na kratko izravnava prije završnog udarca. Dostižem manju grupicu trkača koji se sastoje od jednog trkača s duge i par trkača s kraće staze. Trkač s duge staze mi veli “da se tek sad otvaram”. Na više utrka sam ga već prelazio pa je ovo poznata situacija.
Meni ovakvi usponi idu pa ih jako brzo ostavljam iza sebe. “Pejsanje” je sve na ovako dužim utrkama. Ako kreneš prebrzo izgoriš, ali ako kreneš presporo uvijek uspiješ pojačati ili imati konzistentan tempo kroz utrku. Čini mi se da sam skoro usavršio tu vještinu.
Još par kilometara nas je dijelilo od cilja tj. cilj je bio bliže nego što sam mislio. Za kilometar bliže. Barem prema Garminu. Trčao sam bez opterećenja i sama staza je bila vrlo trčljiva. Zadnjih par sto metara se priključujemo na početni dio staze. Onaj spust s početka sada je bio jaki uspon. Na njemu me prešišao neki lik se fakat jako zaletio uz taj brijeg. Nije bilo bitno. Utrku završavam za 2:36:42 što je jako dobar rezultat. Bojan je bio brži za tri minute. Možda ga sljedeći put dostignem. Trebam trenirati.
Sveukupno sam donesao 92 boda za naš tim dok je Mateo naravno bio prvi na kratkoj stazi i donesao 100 bodova. Ostali su solidno trčali i donesli dobre bodove te smo se pozicionirali kao šesta ekipa na ovom kolu. Sveukupno držimo peto mjesto te ulazimo u ljetnu pauzu. Sljedeća utrka je početkom devetog mjeseca, Ogulin trail s svojih 35 predivnih kilometara i 1600 metara uspona. Jedva čekam!