summer expectations
Prošla utrka je protekla dosta dobro, no nakon par tjedana sam povukao opet staru ozljedu i nikako nisam mogao trenirati kako sam želio. Radio sam treninge, većinom malog intenziteta i velike duljine, što mi je dobro došlo da pobjegnem od gradskih vrućina u prirodu. Treninzi snage su također bili na rasporedu. Nekako mi se činilo da pomažu. Možda ne za tijelo već za “dušu”.
Utrka se brzo primaknula, a ja nisam uopće bio u onoj formi koju sam si zacrtao. Posegnuo sam za tajnim oružjem: masažom. Ona mi je puno pomogla da nastavim raditi efikasnije treninge, a najteži dio posla sam morao sam odraditi.
Bila je to još jedan rana subota, još jedna utrka. Ovaj put pravac je bio Ogulin i peto kolo Kontinentrail lige. Koliko sam se veselio tom trailu zadnjih par mjeseci, ali sada sam osjećao samo napetost i nervozu. Nije sve bilo onako kako sam htio i zbog toga se nisam osjećao spremno. Još je bila noć kad je budilica zazvonila. Jutro još nije došlo. Bilo je svježe, ali ne još previše svježe.
Pokupio sam sve pripremljene stvari u torbu i krenuo sa zadnjim pripremama. Malo prije pet sam krenuo da pokupim svoje današnje suputnike: Maju, Bojana i Sonju. Put prema našem cilju je prošao bez zastoja, a u međuvremenu se pojavilo i sunce.
Dolazimo oko 8h te imamo sat vremena do starta. Maja i Sonja još više s obzirom da je njihov start bio sat vremena nakon našega. Kreću zadnje pripreme i zagrijavanje prije nego smo krenuli s utrkom.
stay on target
Krenuli smo poljskim putem uz rijeku pa na asfalt preko mosta. Desno je skretanje na poljski put koji nas je vodio prema singlici i prvom usponu. Dobro mi ide, no znam da ne smijem pretjerivati i da ima još puno kilometara. Antun i Bojan su još uvijek negdje u pozadini vrebali.
Nakon uspona slijedio je valoviti dio kroz šumu i pred samu okrijepu na petom kilometru spust po kamenjaru. U tom dijelu me prestigao Antun. Mrzim downhill. Dolazimo na livadu gdje skrećemo desno kod kontrolne točke. Uzimam samo cedevitu koja me malo osvježila. Kako je već prošlo pola sata utrke, pojeo sam datulju na ravnici prije početka laganog uspona.
Tu staza divergira od prošlogodišnje i idemo ravno na raskrižju staza. Penjemo se kroz šumu pa dolazimo na dosta siparasti teren. Prvo prema gore pa spust prema dolje. Jaki spust se ublažio i vratili smo se na šumski put.
going off grid
Dolazimo na račvanje i ja počnem skretati lijevo jer je traka ispred mene bila povučena tako. Čujem iza sebe netko viče desno. Zbunjeno stanem i gledam desno i vidim trakicu. Mora da je staza onda tamo makar mi je intuicija govorila lijevo. Krenuli smo desno po valovitom terenu no nakon kilometra smo skužili da se vraćamo na livadu gdje je bila prva kontrolna točka. Poanta priče je “vjeruj u se i u svoje kljuse”.
Okret i idemo natrag. Ništa još nije izgubljeno. Osim dva kilometra i 11 minuta koliko nam je trebalo da se vratimo na pravi put. Na makadamu dostižem i prestižem dosta natjecatelja. Staza je ista kao i prošle godine i penjemo se po strmijem planinarskom putu kroz raslinje. Čak mi je na mahove teško pratiti oznake i gledam oko sebe gdje je sljedeća, pošto je put dosta nedefiniran.
Dolazim do prve okrijepe meni sad na 12-13 km (Stožac) i nije bilo paradajza kao prošle godine. Uzimam banane i pijem kole. Ne zadržavam se dugo i krećem dalje. Slijedio je spust kroz šumu i stepenice. Pred nama je dosta makadama i lijep pogled na Klek s jedne livade. Dolazimo na račvanje duge i kratke staze i skrećemo lijevo.
Sada znam da imamo puno valovitog makadama pred sobom prije jakog uspona na Klek. Prošle godine mi je ovaj segment bolje išao. Ove godine baš i ne. Na 17-om kilometru je bila još jedna kontrolna točka gdje sam se polio vodom i punim flask. Umoran sam zbog nekog razloga i nije mi lako kao lani.
Jedva sam dočekao tu drugu okrijepu koja se nalazila na 22-23 kilometara. Kola i magenzij za piti i pola naranče koju sam raskupusao. Krenuo sam lagano hodajući s okrijepne jedući naranču. Nakon marende sam počeo lagano trčati po makadamu koji se produžio još nešto više od kilometra.
final push
Krenuo je dosta tehnički zahtjevan uspon prema Kleku. Kroz žbunje, kamenje i borovinu. Nakon uspona slijedila je mala šetnjica po grebenu te na kraju konačni upon gdje smo se peljali i po stijenju. Baš ono pravo planinarski. Tu sam prešao dva natjecatelja za koje sam na prvu mislio da planinare jer su se zaustavljali da uhvate dah na usponu.
Ne treba zaboraviti i na vruću livadu na kojoj sam se penjao na sve četiri. S tog dijela pruža se lijep pogled na dolinu, a i dalje. Staza je krenula ponirati i idemo prema planinarskom domu. Dosta je bilo krša i kamenja na putu prema dolje, no danas nije bilo toliko planinara kao prošle godine. Konačno sam došao do planinarskog doma gdje je bila treća okrijepa. Kola i magnezij su mi standard i komad naranče za put.
Ne volim taj kameni downhill i nikako mi ne paše. Propuštam jednu natjecateljicu na tom istom spustu jer bolje polako nego polomljeno. U nastavku kamenje daje prednost zemlji i milina je trčati prema dolje. Izlazimo iz šume na livadu s uskim planinarskim putićem.
Kako se ponovo približavamo šumi spajamo se ponovo s kratkom stazom no ove godine nije bilo toliko trkača koje se moglo sresti. Trčkaram do “kamenoloma” i još jednog manjeg spusta. Dolazim na cestu koju pratim kilometar prije zadnjeg skretanja u šumu i valovitog spusta do cilja. Na moje čuđenje pri zadnjem izlasku iz šume susrećem natjecateljicu koja me ostavila na spustu s Kleka.
Još par sto metara po asfaltu i poljskog puta i evo me na cilju. Na onom istom mjestu odakle sam startao prije 4:54:09h. Nisam baš bio zadovoljan rezultatom s obzirom na gubljenje i ozljede koja me sputavala. Nemam rezultat, imam samo izgovore. Bojan je završio nekih 20 minuta prije mene makar se i on izgubio pred sam kraj utrke. Antun je završio na postolju. Bio je treći kao i Maja na kratkoj stazi.
Sljedeća destinacija je moja rodna Bilogora i brzi trail s malo visinskog uspona i to već za dva tjedna. Prošle godine sam tamo dobro istrčao. No to je bila prošla godina. Pristupiti ću mu s dozom opreza i vidjeti što mogu tamo napraviti. Mislim da je i Bojan rekao da ide pa će možda pasti opet neki duel.