running_event

sun always shines on tv

Počinje ono doba godine kada su nedjelje i vikendi rezervirani za utrke. Kao i prošle nedjelje i ova je bila napeta. Novo nedjeljno jutro nova utrka. Ovaj put mjesto radnje je Zagreb, disciplina polumaraton, a cilj novi osobni rekord. Ove mi je bio prvi polumaraton poslije zimskog perioda te sam bio nestrpljiv da vidim da li sam se se poboljšao s obzirom na jesen.

I ostatak ekipe je bio uzbuđen s obzirom da je ovo bilo prvenstvo hrvatske u polumaratonu (pojedninačno i ekipno). Sve najjače ekipe su se došle pokazati u ovom ogledu. I naša mala, ali jaka varaždinska jedinica je imala svoje predstavnike na tom natjecanju. I ja sam bio jedan između njih. Probudio sam se dosta rano (oko pet sati ) s obzirom da sam išao spavati oko 11h veće prije. Sve poslije toga je bilo prevrtanje po krevetu i osluškivanje što se događa oko mene. Konačno malo prije pola 7 sam se iskoljebao iz kreveta.

Odmah smo krenuli s doručkom i obavljanjem nužde prije utrke. Oko 15 do 8 smo već krenuli prema startu. Sparkirali smo se blizu starta te smo imali još vremena. Sjeli smo u neki birc te naručuli čaj. Naravno zbog toga čaja sam morao još dvaput na wc prije početka utrke. Sunce je pičilo te se temperatura brzo dizala.

Polumaraton je startao u 9:05, pet minuta poslije starta utrke na 5 km. Našao sam se u gužvi te sam prag prešao 25 sekundi nakon pucnja koji je označavao početak utrke. Prestizao sam ljude sa lakoćom te počeo juriš. Tempo mi je bio oko 4:30 te sam ga održavao postojanim slijedećih par kilometara. Neki deda biciklist je neoprezno prelazio cestu taman kako smo mi prolazili te je stopirao našu grupu trkača. Ne puno, no dovoljno da pomisliš: što je tim ljudima? kaj ne vide da trčimo?

Prva okrijepa bila je na petom kilometru te sam tamo uzeo malo vode, od koje sam večinu iskoristio za polijevanje. No baš poslije toga zapuhao je jak vjetar kako smo prolazili preko mosta. Malo sam se ohladio te smo sada išli prema drugom dijelu utrke preko kojeg ćemo proći još jednom. Taj dio je uključivao prolazak okolo Bundeka (dio puta kojim se trči i Grawe nočni) i vračanje prema NSK-u i startu/ cilju. Jedna manja dionica od 50-ak metara uključivala je i prelazak preko neugaženog asfalta koji  je djelovalo kao močvara u koju propadaš kada se trudiš ići što brže.

IMG_8692-3

Hlad je nudio kratkotrajni odmor od nemilosrdnog sunca koje je pržilo. Na prvom prolazu prema startu vidio sam puno poznatih lica koji su već vračali preko mosta i kretali u drugi krug. Trebala mi je okrijepa. I to brzo. Napokon nakon startno-ciljne ravnine očekivano osvježenje. Banane i voda i ništa više. Krenuo sam brzo naprijed.

IMG_9424

Kilometraža mi je bila u magli. Opet smo bili na Bundeku. Opet je sunce pržilo. Ovaj put mi se činilo da je jače. Ili sam ja bio umorniji. Misao o prestajanju trčanja mi je prošla glavom. Želio sam da što prije dođemo u hlad. Opet smo tonuli u grbavoj površini nezaglađenog asfalta. Ovaj put mi se činilo da je razrovaniji. Ispred mene se pojavila trkačica koju poznam iz varaždinskih liga. Išla je dobrim tempom. Tempom koji nisam mogao pratiti.

U zadnjih par kilometara bilo mi je jako teško. Pogledao sam na sat. Imao sam povoljno vrijeme. Trebao sam samo održavati tempo ispod 5min/km. Nekako sam i to izveo. Svi oko mene su ubrzavali, dok sam ja išao laganim korakom. Da bilo je nekoliko trenutaka u utrci gdje sam mogao prišparati snagu, no nisam se pazio. Opet smo došli na most koji je označavao kraj. NSK se približavala svakim korakom i nakon okreta malo sam jače potegao.

Na kraju sam izvukao povoljan rezultat. Moglo bi se reći pozitivna nula (1:39:55 – chip time) što je minutu bolje nego rezultat s Stareka iz 11.mjeseca prošle godine. Ali za prvenstvo hrvatske se računao gun time koji je bio 1:40:21. Bez obzira na sve bila je to pobjeda. Na kraju smo zauzeli 17.mjesto u ekipnom sastavu (Pongračić, Poljanič, Šoštarić).

zagreb21

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *