Kada mi netko spomene Kalnik to me odmah asocira na bezbrojna planinarenja koja smo u zadnjih par godina napravili po tom planinskom masivu koji se izdiže iz prigorske nizine. Od ove godine imati ću još jednu priču za pričati od tom preskrasnom kraju koji je fuzija divljine i krotke prirode. Ove godine se po prvi put organizirao Kalnik trail – utrka na kojoj je svatko mogao otkriti čari kalničkog kraja.
Jutro sam počeo rano. Oko 6 je zvonila budilica i krenuo sam s svojim jutranjim ritualima. Doručak je bio ključan dio te rutine. Nisam mogao na trail bez doručka. Oko 20 do 8 sam krenuo prema Knegincu gdje sam kupio Nikolu. Do 9 smo već bili u Kalniku, samo što smo fulali parking te smo se kod groblja parkirali. Obavili smo prijave te smo pozdravili ekipu iz Varaždina koja je također došla na ovaj događaj.
Kako se približavalo vrijeme starta tako je i adrenalin rastao. Natjecatelji su bili podjeljeni u 4 grupe: Kamen – trkači na najduljoj dionici (25 km), Potok – natjecatelji koji su prijavili utrku na 14km, Bor – rekreativci na 7km te cannicross natjecatelji – natjecatelji koji trče uz svoje četveronožne ljubimce. Cijeli glavni trg je bio okupiran trkačima. Bilo ih je blizu 700. Najviše je bilo onih koji su došli na rekreativnu utrku od 7km.
Jedan od minusa je bila odgoda starta na pola sata zbog prijava natjecatelja u zadnji čas. Tako je naša grupa krenula pet minuta nakon natjecatelja najdulje dionice. Prvo mali asfaltni dio i odmah prebacivanje na makadam koji nas je vodio na livadu podno ruševina utvrde Veliki Kalnik. Skrenuli smo na poučnu stazu koja se nalazila pokraj samih Zubi te smo trčkarali putevima koje smo rijetko prolazili. Sunce je paralo kroz rijetku vegetaciju. No bilo je lakše po putu nego po asfaltu.
Trčali smo brzo po valovitoj stazi. Opet sam trčao za nekom curom, a blizu je bio i gospodin koji je trčao skupa s svojim pesom. Bio je tu i jedan brži spust kojega sam dobro odradio. Potplate Hoka su bile vruče, ali dobro su držale na ovom neravnom terenu. Došli smo do prve okrjepne postaje i prvog cvikanja!?. Naime nitko nam nije rekao da će biti kakvoj cvikanja. Ispostavilo se da na samom startnom broju imamo mjesto koje bušimo. U ustima sam još uvijek imao bananu koju sam uzeo na stanici kada smo krenuli u strmi spust. Ovako nije išlo. Stao sam usred brijega te prožvakao hranu do kraja te se pustio dalje niz breg. Kamenje se kotrljalo i sklizali smo se po rahloj zemlji prema dolje.
Došli smo na širok šumski put po kojem se dalo potegnuti. za manje od dva kilometra smo došli i do druge okrijepne točke. Bilo je malo čudno s obzirom da smo maloprije prošli već jednu postaju. Tamo nismo trebali cvikati već smo nastavili asfaltom koji se pretvorio u lagani makadam. Šuma je nudila potrebno osvježenje kao i mali vjetrić koji je povremeno popuhnul.
Uskoro smo skrenuli u šumu i počeli susretati trkače s dulje staze. Vidio sam puno poznatih faca. Pratili smo oznake te smo uskoro došli do jakog uspona. Tamo sam susreo Nikolu koji je išao iz suprotnog smjera. To je bio najteži uspon tog dana. Nakon uspona išao je dugi spust na kojem se moglo nabrati brzine. Malo sam se štedio s obzirom da nisam potpuno znao stazu. Stigli smo na širu stazu koja je vodila na makadam. Došli smo do treće okrijepne točke gdje su nam rekli da smo fulali. Što? Gdje? Nikome nije bilo jasno.
Rekli su nam da je najbliži put do cilja kojih 5-6 km. Krenuli smo tom cestom koja je uskoro postala asfaltna i sunce je počelo jako pržiti. Dovukli smo se do cilja i završili utrku za nešto manje od dva sata (1:59:01) i usput nakupili 4km više od planiranog (18km ukupno).
Sve u svemu dobra staza (iako smo fulali vjerojatno pola one koja je bila predviđena za nas) i dobro proveden dan u prirodi. Kako sam čekao Nikolu išao sam stazom po kojoj su dolazili trkači. Također nepoznata staza kojom sam valjda prvi put kročio. Bodrio sam natjecatelje povicima “još malo”, “još samo kilometar”, “još samo kilometar i tristo” i tako sve više kako sam povećavao udaljenost od cilja. Moju ozbiljnost je potkopavala piva koju sam nosio u lijevoj ruci i svako malo ispijao. na putu doma Nikola mi je pričao kako je njemu bilo na utrci i kako ga je Kalnik slomio. Jedan trail je odrađen. Sutra je novi trail. 🙂