Bila je to srijeda nakon jednog super vikenda. U subotu sam trčao Savski Hendrix polumaraton tj. utrku Pokreni na 5 kilometara. Bio sam nabrijaniji i odmorniji prije svoje prve utrke sezone (Zagrebači 21 polumaraton – također utrka na petaka) i pozitivna energija je bila na vrhuncu. Moj frend me je kudio kada se nisam prijavio na polumaraton, ali to je za mene zalogaj koji još ne mogu progutati. Trčao sam bolje od očekivanja te sam dionicu od 5 km pretrčao za 23 minute i 49 sekundi po official mjerenjima. Naravno moj Endomondo ima malo povoljnije brojke. U nedjelju sam s VAKUUM MET ekipom posjetio Ravnu goru. Bacili smo chill na jednoj livadi i ponovo se povezali s prirodom.
Nakon što sam obavio zubara odlučio sam se da krenem do mojeg uobičajenog mjesta za trčanje – stadiona Sloboda. Vrijeme je bilo promijenjivo, ali na nebu su prevladavali oblaci dok je sunce bilo trenutno skriveno. Odvezao sam se do stadiona te počeo svoju dionicu od 25 vanjskih krugova. U vrijeme kada trčim stadion nikad nije prazan. Tu su uvijek ljudi kao ja koji treniraju za nešto, srednjoškolci i osnovnoškolci koji održavaju nastavu tjelesnog te nogometaši različitih uzrasta koji zauzimaju zelene površine oko trkače staze.
Ovom prilikom sam koristio novij mobitel za praćenje svojih aktivnosti te sam odlučio ponjeti i slušalice kako bi slušao malo muzike tijekom trčanja. Planirao sam trčati 1h ili 25 krugova, što god prije dođe. Naravno morao sam malo čekati da mi mobitel nađe GPS signal prije nego što počnem trčati. Nekada to zna biti dosta dugo pa počnem trčati bez signala, ali sada sam barem mogao slušati neku muziku.
Prva pjesma na repertuaru je bila Rammstein – Feuer Frei i naravno to je utjecalo na cijeli ritam trčanja od početka do kraja. Počeo sam grabiti tempom većim od mojeg uobićajenog za ovu vrstu treninga. Nisam to osjećao, ali tempo pjesama je nametao tempo trčanja. Bio ritam je bio prebrikan. Ritam bubnja je preuzeo kontrolu.
Trčao sam koliko sam brzo mogao te promatro ljude oko sebe. Opazio sam jednog lika koji se istezao kraj staze dosta dugo. Dok sam ja trčao svoj deveti krug lik je izašao na stazu ali još uvijek nije počeo trčati. I tako trčao sam ja deseti i jedanaesti krug i lik je još uvijek stajao u mojoj stazi, oko 12. kruga lik je konačno počeo trčati. Iako se i sam istežem prije trčanja nikada nisam vidio osobu tako predanu istezanju. Ipak ovo nije nikakav maraton ili utrka.
Trčeći tako po stazi uvidio sam da neki kikaći obavljaju svoju nastavu tjelesnoga uz stazu. U videokrug mi je ušao mali dječak tamne boje kože. Sada je trend usvajati djecu iz afričkih zemalja jer je manje birokracije kod usvajanja izvana nego nekog djeteta s ovih prostora. Još jedna paradoksalna situacija za našu malu Hrvatsku. Taj dječak je nosio majicu s natpisom “Pirate crew”. Jeli su se to njegovi posvajatelji pošalili malo? Da li se to odnosilo na njegovo podrijetlo? Somalijski pirati su poznati u svijetu po otmicama brodova te je prije par godina snimljen holivudski blockbuster na tu temu. Također prmijetio sam jednog bijelog gospodina s natpisom “Absolute domination”. Kaj je pak to? S jedne strane imamo djete koje nosi natpis koji je povezan s nasiljem s druge strane imamo bijelog čovjeka koji pokazuje natpisom pokazuje svoju dominaciju. Da li se svijet zbilja promijenio u zadnjih 300 godina?
Moje preveliki tempo je donio bol, ali stisnuo sam zube i nastavio grabiti dalje. Zadnjih pet krugova bilo je izazovno za pretrčati, ali na kraju sam uspio. Čak sam malo povečao tempo u zadnjem krugu. Razmišljao sam kako će mi tek biti na Plitvicama. Novi teren uvijek nosi i nove izazove. Osjećaj sreće poćeo se prožimati cijelim mojim tijelom kada sam prešao ciljnu liniju. Oborio sam dva rekorda trčeći ovim tempom. U 12 minuta pretrčao sam 2 km i 610 metara te 1 milju za 6 minuta i 48 sekundi. Uvijek je dobro iskušavati svoje granice jer tu leži napredak. Iako je moj napredak bio uvjetovan vanjskim ritmom mogao sam biti zadovoljan. Sjeo sam na bicikl i odpedalirao doma s nagradom u mislima, smoothie od banane i jagode.
