Došlo i dugo očekivano zadnje kolo Puntijarke. Bio sam super nabrijan jer sam bio odlučan da nakon par loših kola napravim novi PB. Svi ostali su bili pod dojmom utrke u Paklenici koja je kako ime implicira bila paklena. Izmorila ih je vručina zagrijanog kamenjara i usponi.
Na startu je vladala standarna guzvancija te sam ponovo trazio mjesto što blize prvom redu. Kako smo krenuli probio sam se kroz more ljudi i hvatao korak s Veronikom Jurišić. Nakon kilometra u njenom tempu skuzio sam da ne mogu baš potpuno pratiti njen tempo te sam odustao od potjere.
Ovaj prvi dio mi se uvijek čini kao najgori jer je blag uspon, a korijenje i kamenje često izbija iz zemljane podloge. Trči se koliko možeš. Uvijek brojim desne zavoje koje moramo priječi prije Njivica. Ima ih tri i onaj zadnji uvijek je najgori. Poslije njega se nalazi zadnji uspon prije polovice utrke. Na njemu ili trčim ali najčešće znam prohodati par koraka. Čuvanje snage kak’ bi se reklo.
I ovaj put sam odmorio noge kako bih ih pripremio za muku koja dolazi. Eh, da cijelo vrijeme pod nogama mi se motao pas koji je pripadao trkačici koja je na kraju došla dvadesetak sekundi poslije mene. Moglo bi se reći da mi je bio pacer.
cute…but NO
Prolaskom Njivica ušli smo u strmiji dio staze na kojem sam stalno imao osjećaj da me netko prati. Mislio sam da je Patriša iza mene s obzirom da sam čuo ženske uzdisaje s vremena na vrijeme. Đole i ona su sigurno u pozadini razrađivali plan kako da me se riješe. No bio sam motiviran i odmoran te nisam to mislio dopustiti.
S obzirom da sam imao dobro prolazno vrijeme na Njivicama (najbolje do sada) nastavio sam jakim tempom te kombinirao trčkaranje i hodanje na strmijim dijelovima. Na ravnom dijelu prije jednog od zadnjijih uspona potegao sam koliko je išlo. Iza sebe sam čuo žamor glasova. Ne, danas Patriša, ne danas – pomislio sam.
Na zadnjim bregovima davao sam sve od sebe te sam svu snagu preusmjerio na noge. Svakim korakom da prenesem što više te energije na površinu. Nisam imao problema s vrtoglavicom niti pregrijavanjem. Uvijeti su mi bili skoro pa idealni. Bojan je bio dvadesetak metara ispred mene. No djelio nas je samo zadnji uspon. Šparao sam se ne požurujući u zadnji uspon. Tek zadnjih pedesetak metara sam krenuo u zadnji juriš. Juriš na novi PB. Kada sam čuo vrijeme ostao sam u čudu (34:40). Skinuo sam 37 sekundi u par tjedana.
end game
Razmišljajući kako sam skinuo PB odmah u prvom kolu ovogodišnje lige te kako sam isto postigao sada na kraju pitao sam se da li ću slijedeće godine moći postići isto. Da li postoji nešto više što mogu napraviti. Da li je ovo moj vrh? Na početku sezone PB mi je bio 37:14 sada je 34:40. Razlika od dvije minute i 34 sekundi. Dvije minute i 34 sekunde napretka. Ovakve dionice mi pašu, no mogu li to prijenjeti na druga polja? Polumaraton, desetka? Ovaj tjedan ponovo se vraća u igru i cross liga na Dravi. Biti će zanimljivo vidjeti razliku od proljeća.
U ponedjeljak su konačno došli i konačni rezultati cijele lige. Na moje veliko iznenađenje završio sam deveti ukupno u muškoj kategoriji. Iako sam četiri kola izostao postigao sam ovako dobar rezultat. Da li je falilo konkurencije? Da li su svi drugi na nekim drugim treninzima?
Sada se krećem novim treninzima i pripremama za jesen koja dolazi. Na polumaratone na koje namjeravam ići te maraton u Ljubljani koji se nadam ove godine istrčati.
