running_event

lost in the woods

Još jedna subota, još jedna utrka. Ovaj puta RGT iliti Ravna Gora Trail. Nakon par godina promatranja kako i zašto ljudi tamo trče odlučio sam po prvi puta sudjelovati. Prijavio sam se na manju trasu od 13km (jer je ljeto i ostali razlozi povezani s tim 🙂 ). Krenuo sam dosta rano iz Varaždina, oko pola 8 kako bih izbjegao gužvu koja se očekivala na parkiralištu. Našao sam mjesto malo više od Filičevog doma na putu prema Pustom Duhu. Nakon uspješnih prijava čekali smo start. Organizatori su na sreću onih koji su kasnili pomakli start za pola sata.

38975549_1931953420217004_5360042176644382720_o
foto: SRD 315 Sjeverozapad Facebook

Naš start je bio u pola 11. Ništa strašno s obzirom da je vrijeme bilo svježije nego prethodnih dana te je bilo oblačnjikavo. Krenuli smo putem prema Pustom Duhu no nakon prolaska crkve skrečemo desno u žbunje. I prvi spust. Spust koji nas po vododerinama šumarkom vodi do manjeg uspona gdje skrečemo na makadam. Puno puta je bilo izmjena makadama i trail staze da više ne pamtim. No mogu samo reči da sam uživao trčati tim djelom.

Prati oznake ne čovjeka ispred sebe

– organizatori

Spuštali smo se makadamskom cestom i to punom brzinom. Šesti kilometar je bio pred nama što je značilo da je blizu i okrijepna postaja. Beep – sedmi kilometar, no okrepne postaje još nema na vidiku. Spuuštali smo prema selu te smo znali da tamo moramo ići. Možda mi se Garmin malo zbrejko pa opet krivo kilometre pokazuje. Beep – osmi kilometar – već smo došli na asfalt i kretali se prema raskižju. Konačno smo prihvatili istinu – krivo smo skrenuli. Oznake do sada su bile dobro postavljene no izgleda da smo se prebrzo spuštali po makadamu te fulali oznake kod križa.

2fs3zd

Vratili smo se gore makadamom na označeni put te nastavili dalje. Činilo mi se da smo dosta kilometara napravili kada smo skrenuli s kursa. Bio sam malo u očaju no nastavio sam jako naprijed. Na okrepnoj postaji uzimam izotonika i malo vode te nastavljam dalje. Put mi je poznat te se prisjećam da smo tim putem jedamput planinarili.

Na asfaltnom dijelu staze par sto metara nakon okrijepne s lijeve strane je bio parkiran auto iz kojeg je dopirala muzika. Pjesmu i ritam sam odmah prepoznao te malo raširio ruke kada sam prolazio kraj auta.  Nastavio sam brzo naprijed malo trčeći malo hodajući.

Skrenuli smo lijevo na šumski put koji je imao dosta nagiba. Na ovom dijelu nije bilo moguće trčati no bez obzira na to prestigao sam dosta ljudi koji su također hodali. Nastavili smo tako do “balkona” kojega sam se također sjetio iz naših prethodnih planinarenja. Nakon vidikovca gdje je malo zasjalo sunce slijedio je malo ravniji dio na kojem se moglo i potrčati. Ovdje sam susreo Mišelu koja me začuđeno pogledala. U prolazu sam joj objasnio situaciju te ubrzanim korakom požurio dalje. Znao sam točno gdje smo, gdje ćemo izaći i kakva je staza pred nama.

Trčao sam gdje sam mogao te pazio preko kamenja koje se nalazilo na završnim djelovima staze. Malo sam usporio na tom kamenitom dijelu te prepustio kolegu trkača koji je također bio u grupi koja se izgubila. Na čistom dijelu pred ciljem ubrzao sam do šprinta.

38926525_1931964290215917_4304353796701552640_n
Woo hooo! Cilj konačno! Samo 17 minuta lošije od predviđenog 😛

U cilj sam ušao u vremenu 1:32:27. kada sam pogledao koliko sam kilometara prešao sat mi je pokazivao 13:97. Po mome smo barem kilometar i pol više prošli. Malo sam bio razočaran jer smo zalutali no utrka se pretvorila u dobar trening. Više sreće sijedeće godine.

39062186_1931969156882097_4007283699249840128_o
i onda sam skrenuo lijevo…a trebao sam desno #sexynogice

RGT_2018

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *