Opet sam pobijedio samoga sebe i postavio novi rekord na 5 km – 22:44. Na početku sezone moj je cilj bio otrčati 5 km ispod 25 minuta. A sada sam potukao to vrijeme i poboljšao za 2 minute. Kako mi je to uspjelo? Ja nisam baš sportski tip. Po cijele dane sjedim za računalom i tipkam kod. Od rođenja imam problema s desnom nogom.
Poboljšanje fizičke spreme ne dolazi samo od sebe. Sjećam se kada sam početkom godine išao na svoje prvo planinarenje s kojeg sam se vratio bolnih nogu s obzirom da smo prevalili 18 km. Ne čini se baš puno s obzirom da smo hodali skoro cijeli dan. Kako je vrijeme prolazilo planinarenje mi nije više predstavljalo neku prepreku. Usporedno sam također i trčao, obično po pet kilometara u večernjim satima po kvartu. Bilo je noći kada sam se doslovno smrzavao prije nego što sam došao u radnu temperaturu. Pa su tu bile i noći kada je padala kiša, ali ja nisam hrio odustati.
Također sam počeo jesti dosta više povrća i voća u svim oblicima. Smoothie od banane i nekog drugog voća mi je postao svakodnevno jelo. Na početku mi je bilo malo žao što toliko trošim na hranu, ali s vremenom sam shvatio da hrana treba biti užitak. Te više nisam razmišljao koliko treba dati za hranu: just take my money.
Trčanje u društvu je vrlo dobro za postizanje boljeg rezultata, jer bilo kakva konkurencija je dobro konkurencija. Drži te napetim, zbog nje se više trudiš. Tako je i bilo kada sam počeo trčati cross ligu. Na početku sam bio početnik na takvoj vrsti staze te sam imao lošije rezultate. No s vremenom sam se poboljšao. Prepoznao sam neke trkače koji su bili tako uz rame samnom te sam se mogao “natjecati” s njima.
Na današnju utrka sam otišao samo tako jer je bila zadnja prije ljetne stanke. Nisam uopće razmišljao kako ću trčati. Na startu kada sam čekao da utrka počne sam ogledavao svog novog “natjecatelja”. Cura koja je 9 godina mlađa od mene te sam prošli put bio od nje sporiji za sekundu. Kada je utrka otpočela izgubio sam je iz videokruga te sam zaključio da sam je ostavio iza negdje u prašini. Kako smo se približavali 2 mostu gdje se pravi okret ta cura mi je bila za petama. Malo sam potegao preko mosta, ali na kraju me prešišala i to još kako. Na kraju je završila nekih 300m ispred mene. Eh, šta ćeš. Nemreš sve uhvatiti.
Ulaskom u cilj uslijedio je pobjednički poklić kada sam čuo svoje vrijeme. Istina bio sam malo iznenađen. Slušao sam ritam svog tijela te dodao 10 posto. Još moram poraditi na disanju jer sam čuo da se dosta energije gubi baš na to. A na ovoj utrci u par navrata sam počeo gutati velike udisaje zraka. Naravno to je super s obzirom na prošle utrke, ali poboljšanja nikad dosta. Shvatio sam da sva ograničenja koja si postavljamo su u našim glavama. Sve što zamislimo možemo i ostavariti. Ja sam živi primjer toga.