Početak tjedna je uvijek najbolji za nove izazove. Ovaj put to je bilo povečavanje kilometraže. Počeo sam čitati razne članke na temu pripreme za polumaraton te našao jedan blog gdje preporučuju da vršno opterečenje bude par tjedana prije trčanja utrke te da se kilometraža smanjuje s približavanjem polumaratona. Eh…da sam to znao ranije.
Ostalo je još 6 tjedana do Plitvičkog polumaratona te sam odlučio trčati jedan malo duži trening. Barem 13 kilometara. To je bio plan. I počnem tako lagano trčkarati po vanjskoj stazi trkače staze. Stadion je opet bio pun te je bilo puno dijece manjeg uzrasta koja su trenirala nogomet. Trkača je bilo manje s obzirom da vrijeme je zadnjih dana bilo promijenjivo i malo hladnjikavo. Malo sam se iznenadio kako mlađi treneri nekih 30 – 40g viču na tu malu djecu i nazivaju ih raznim pogrdnim nazivima. Sjećam se takvih pogrdnih povika i u moje vrijeme kao i svog nastavnika tjelesnog iz srednje škole koji se služioi sličnim tehnikama. Ali ovo su djeca mlađeg uzrasta koja treba poticati da se bave sportom, a ne obrnuto.
Nakon 19 kruga mobitel mi je izdahnuo te nisam znao koliko ću točno istrčati. Planirao sam ttčati 13 km no sada sam samo nastavio brojiti krugove. Dobrojio sam do 30 i to mi je bilo dosta. Da li sam zbilja pretrčao 13 km taj ponedjeljak nikad neću znati. Predkraj mog treninga kod tribina se pojavila djevojka s lukom velikom kao i ona sama. Imala je kapuljaću na glavi te sam mislo da nije možda elf pobjegao iz neke fantasy priće.
Trčanje s vukovima – dio drugi
Cijeli tjedan vrijeme je bilo promijenjivo pa tako i ovaj četvrtak. Cijeli dan je bilo oblačno i kišno no prognoza je rekla da će popodne biti “sunčano”. Naravno prognostičari su fulali. Taman kad sam polazio na četvrto kolo cross lige kiša je počela pomalo kapati. Ipak sam se odlučio otići trčati. Navukao sam kapuljaču na glavu i odpedalirao do Drave.
Utrka je počela i ponovo sam zauzeo startnu poziciju u začelju skupine. Pokušavao sam držati konstantan tempo te sam prošao nekoliko trkača. Primjenjivao sam tehniku rally vozača kada voze utrke po kamenju: što čišća linija to bolje držanje. Bolje držanje uvijek rezultira boljim vremenom. Ili sam tako mislio. Malo prije drugog mosta uhvatio sam tempo jednog trkača koji je nakon mosta smanjio svoj tempo. Nastavio sam svoj solo pohod za što boljim vremenom. U zadnjih 600m sam povečao napore što je rezultiralo visokim intezitetom disanja. Trčao sam iz sve snage te sam smanji razdaljinu između trkača ispred sebe. Iza se nisam ni okretao. Na kraju nažalost moje vrijeme je bilo lošije nego na prošlom kolu ove utrke.
Ipak ima tu i svijetle strane istrčao sam 5km za 24m i 15sek što je jedno od bržih vremena za tu kilometražu.
Dugim stazama do uspjeha
U petak sam ponovo išao trčati. Ovaj put na stadion. Napunio sam bateriju prije trčanja te nije bilo upitno koliko ću ovaj put kilometara zabilježiti. Na stadionu je opet bilo živahno te je dosta djece treniralo nogomet.Radili su svoje rutine pojedinih djelova igre kako bi ih što bolje savladali. Od običnog dodavanja do nabacivanja i ubacivanja lopte u igru. Ponavljanje je majka znanja kaže ona stara poslovica. Svi smo početnici prije nego probamo. Practice makes perfect.
Moram priznati da mi je tempo bio prevelik za toliku kilometražu. Oko 12tog kilometra sam osjetio bolove u stopalima no nisam se predavao te sam nastavio. Također s planiranih 13 kilometara koliko sam mislio trčati toga dana samo povečao uloge te sam odlučio trčati 14 km. Na kraju nisam bio toliko umoran koliko su me stopala užasno boljela. Eh, sada ću znati za slijedeći put. Ti 14 kilomerata sam istrčao u dobrom vremenu, no s obzirom da mi je tempo bio dosta velik zaključio sam da to nije tempo s kojim ću pretrčati 21 kilometar.
