where is my mind
Tjedan prije utrke sam počeo treningom. Trening je bio kardio tipa i uspješno sam ga završio. Dobro sam se osjećao, no nije sve bilo kako treba, još uvijek sam vukao ozljedu staru dva mjeseca. Nisam znao kako će to utjecati na moje performanse. Začudo, nisam se toliko brinuo oko te ozljede prethodnog vikenda kada sam trčao trail dug 26km. U ponedjeljak me bench press ubio i osjetio sam ga cijeli tjedan. Još jedan razlog za nervozu uz sve što sam si “natrpao”.
Par dana prije sam počeo s pripremanjem stvari koje ću ponijeti sa sobom: pet majica, troje hlača, tri para čarapa, dva para tenisica. Sve sam lijepo pripremio. Dvije porcije riže s gyrosima i veganskim kobasicama, izotonik, bidoni, flaskovi, kapa, kao da idem na putovanje od par dana. Ništa nije bilo naodmet i svega čega sam se sjetio, ponio sam.
Krenuo sam prema Našicama oko 12h u petak. Putovanje dugo tri i pol sata koja sam cjepao pauzama za WC. Dolazim na jezero oko 16h gdje je baš završavala utrka od jednog kruga. Bilo je vruće. Sunce je pičilo direktno na startno/ciljnu ravninu. Smjestio sam se u zajedničkom šatoru gdje su se za sada smjestila samo dva natjecatelja. S obzirom da nisam ništa jeo od ručka zapitao sam se da li da već sad počnem mazati po riži? Odgodio sam to za sada.
blazin’ hot one
Čuo sam se s Žarkom koji je trčao svoju backyard utrku na drugoj lokaciji – Grobniku. I oni su se smjestili i bili spremni za utrku. Točno u 18h startao je prvi krug. Malo manje od 100 ljudi krenulo je s vrućeg nasipa prema hladovini staze uz jezero. Prvi krug je bio najživahniji po količini razgovora između trkača. Svi smo bili nabrijani na utrku.
Pokušavao sam držati neki svoj tempo te sam se morao osloboditi skupina koje su me okruživale. Nisam znao da li sam prebrz ili prespor. Vrijeme će to pokazati. Staza nas vodi dugim ravnim dijelom kroz visoko raslinje prije skretanja lijevo prema mostiću i prema šumi. U šumi je dinamičnije i tu je staza označena kričavim bojama na korjenju. Uz dinamiku dolazi i više napora za savladavanje staze.
Nakon dinamične šume došli smo ponovo na vrući makadam. U prvom krugu htio sam samo što prije maknuti se s njega pa sam požurio prema cilju. Kada se dođe do njega ima oko 2 kilometra do cilja. Prije cilja se s makadama prelazi na livadu te slijedi zadnja ravnica prema cilju na nasipu.
Bio sam mokar od znoja. Još uvijek sam pio samo ono što sam ponio sa sobom, izotonike, koji bi mi trebali pomoći nadoknaditi soli, koje sam izgubio u krugu. Mišela mi savjetuje da usporim. Žarko je bio puno sporiji od mene.
Prvi krug sam odradio za 38 minuta. U drugom krugu sam uskladio tempo sa slovenskom ekipom, onom za koju sam mislio da će na kraju izaći pobjedonosno i koja mi se činila kao najveća prijetnja. Taj krug sam usporio tempo i završio ga za 41. minutu.
Odlučio sam početi jesti malo konkretniju hranu. Riža s povrćem i veganskim kobasicama je bila prva na redu. I jedan manji paradajz za kraj. Taj krug sam se osjećao bolje. Odlučio sam se presvući. Kako je stalno popuhivao povjetarac, znoj me je počeo malo previše hladiti. Noć nam se prikrala.
Nakon svakog kruga su svirale tužne violine za one koji su odustali ili nisu uspjeli završiti krug na vrijeme. Kako smo krenuli u noć, neke stvari su postajale lakše, dok su neke postajale teže. Tako su mi noge sa svakim krugom djelovale teže i teže.
Pokušavao sam se odmarati između krugova i svašta jesti i piti. No noge su mi postajale sve drvenije. Bojao sam se da mi se ne desi ono što mi se desilo i na Vipavi. Da neću više moći trčati.
mind games
Temperatura se spustila i postalo mi je malo zimkasto. Ne znam jel od znojne majice koju sam ponovo mijenjao ili je samo bilo hladno. DJ pušta najbolju glazbu na startu/ cilju pa je tako u 11 pustio Sandstorm, a u ponoć “Tek je 12 sati” od ET-a. Ljudi su odmah živnuli i energija je na trenutak porasla do maksimuma.
Onda sam se zakurblao u novi krug. Sve me boljelo. Samo na par trenutaka, poslije početka sve je bilo bolje. Zagrijao sam mišiće, nije više bilo hladno. Samo sam trebao trčati kroz noć. Mislio sam da će noć donijeti mir no prevario sam se.
Par krugova mi se zalomilo da trčim iza neke ženske iz Međimurja i ta se nije gasila. Umjesto da uživam u tišini šume morao sam slušati iritantno graktanje. Još uvijek me sve boljelo pa mi je svaka sitnica bila kao prst u oko. Tempo mi je pasao, no zvučna kulisa nije.
Mišela je javila da je Žarko morao odustati oko 2h. Ozljeda koljena veli. Šteta. Za mene su se stvari popravljale. Oko dva sata ujutro sam pojeo malo veganskog graha kojega su pripremili što mi je donijelo novu dozu energije. Počeo sam i nositi mali flask s vodom tijekom kruga. Za osvježenje. Nekako su mi se bokovi otvorili i bol koju sam prethodno osjetio sada je utišana na minimum. Graktajuća Međimurka je također odustala nakon 10 krugova (haleluja).
meditations
Oko 4 sata šuma se počela buditi. Bila je zora. Svaki krug mi je bio skoro pa isti 43 ili 44 minute. Ostali trkači su se zagrnuli. Stvari su se počele ponavljati, kao deja vu. Određenog trkača sam uvijek dostigao na ravome dijelu šumice. Neki su izgleda izvodili i fartleke jer sam ih prestizao po par puta po krugu. Jedna cura je tijekom noći htjela odustati, no ekipa u šatoru ju je uvjerila da ode istrčati još jedan krug. Kada je povratila snagu, trčala je krugove bolje nego ja.
Svanuo je oblačan dan. To je bio dobar znak, no ja sam već donio svoju odluku. Nakon 12-og kruga počeo sam odbrojavati. Još samo tri kruga. To je skoro kao jedan polumaraton. Opet je nekako postalo teško. Stazu sam sad znao već napamet.
Prvi dio s usponima. Dugi ravni dio. Skretanje prema mostiću. Mostić. Šuma. Korijenje. Šetači u šumi. Kosi prijelaz. Valoviti dio prelaska iz šume na makadam. Dva vala prije izlaska iz šume. Popločeni dio je zadnji prije izlaza. Hodanje. Kemijski WC. Dva kilometra do cilja. Drž nedaj. Jel sam opet zaboravio uzeti flask? Tri kosa zavoja do kraja. Livada. Hodanje. Cilj.
Jedinu malu mentalnu krizu sam doživio u 14. krugu. Onom istom krugu na kojega sam skoro zakasnio jer sam se predugo zadržao na WC-u. Taj isti krug sam je jedini put na utrci popiknuo. Naravno da sam psovao, no nitko me nije čuo.
Još jedan krug.
Završio sam i taj zadnji, petnaesti krug. Nisam htio ići dalje s obzirom na trenutno stanje u kojem se nalazim. Želim trčati za tri tjedna, a činilo mi se da daljnjim pretjerivanjem neću puno postići. Uz to neki bolovi u stopalima su se pojavili makar mi se čini da sam odabrao idealne tenisice za ovu stazu – Solar glide 5. Zadovoljan sam postignutim. Bolje je odustati i boriti se drugi dan, a taj će dan sigurno uskoro doći.
