Nabrijavanje na ovu utrku je počelo već nakon prošlog kola lige u kojem smo ponovo bili ekipno prvi. Kovali smo taktike i planove koliko ćemo ovo kolo dobiti bodova i kako ćemo dostići ekipu koja je na prvom mjestu. Čak sam napravio i pojedninačnu analizu članova suparničkog tima. To je sve teorija, nauka je nešto posve drugo.
Ozljeda koju sam pokupio vikend prije je još uvijek bila aktivna no odmarao sam skoro cijeli tjedan pa bi se reklo da ću biti spreman na sve što ovaj trail može baciti. No nije bilo tako, ma koliko sam ja to priželjkivao.
Krenuli smo iz Varaždina oko sedam sati te smo do Daruvara trebali doći do 9 sati. Taman sat vremena da stignemo podići startne pakete i zagrijati se za utrku koja je startala u 10:15. Svi smo startali u isto vrijeme i duga i kratka staza. Kada sam se presvlačio osjetio sam da još nisam na 100% te da bi me povreda mogla usporavati.
Na prijavama je bilo sveg i svačeg. Kolača, peciva, sira, kave, čaja svašta nešta. Ništa od toga nisam probao iako su moji timski kolege navalili na obrok. Meni to ne paše, ne toliko blizu starta utrke. Na start smo iz dvorca Janković, gdje su bile prijave i cilj išli pješke prema parku “Rimska park-šuma” koji se nalazio preko pruge.
Startna crta nije bila jasno definirana već smo si stali na pola puta i čekali start. Start je kretao odmah u brdo. S obzirom da sam bio u sredini negdje na početku sam imao puno posla s preticanjem. Jurcanje park šumom mi se činilo lagano no nismo još niti prešli prvi kilometar.
Dostigao sam Ivančicu koja je trčala dugu stazu te joj doviknuo “tempo, tempo” kada sam je prelazio. Skrenuli smo lijelo na asfalt gdje sam osjetio hladan povjetarac. Nasreću imao sam traku na glavi te mi on nije previše smetao. Skrečemo desno u livade u jaki spust. Tu opet malo kočim te me neki ljudi prelaze. No poslije spusta počeo je jaki uspon na kojem me jedan trkač upozorava da mi je tenisica odvezana. Pa kak!?
Parkiram lijevo kraj staze i vežem tenisicu. Prolazi Ivančica koja mi ponavlja moje riječi. Brzo krećem dalje no trošim više energije kako bih ponovo vratio položaj. Ponovo dostižem Ivančicu taman kada se teren počeo izravnavati i počeli smo grabiti po poljskom putu koji se nadovezivao na asfalt.
Prepoznao sam Žarkov lik u daljini no nisam imao snage za napad u ovako ranoj fazi utrke. I on se nešto žalio na ozljedu, no nisam htio previše dodavati sol na svoju. Kratko trčimo po asfaltu prije nego skrečemo desno u šumu. Malo nakon ulaska u šumu prikraju četvrtog kilometra nailazimo na tendu gdje smo mi s kratke staze skretali lijevo, a natjecatelji s duge staze desno.
Odahnuo sam jer sam skinuo Ivančicu s vrata te sve ostale ljude s duge staze. Sada znam da trčim samo sa svojom grupom. Trčanje šumom je bilo opuštajuće te nije bilo hladnog vjetra koji je fijukao na otvorenim dijelovima. Put je na početku išao lagano uzbrdo te sam ovdje dobro napredovao. Kada je počeo dugi spust gdje je teren postao i blatnjikav trebalo je biti posebno oprezan jer je grančica i komada grana bilo po svugdje. Usporio sam te momentalo predao poziciju onima iza sebe.
Oko sedmog kilometra izlazimo na nekakav asfalt koji je više imao osjet betona. Na tom dijelu se dalo povući te sam i ja pratio konkurenciju koja se polako približila iz pozadine. Skretali smo desno u brdo, te su volonteri dijelili bočice s vodom. Tu sam dostigao konkurenciju koja je bila malo brža na asfaltu i spustu.
Uspon je na početku imao veliki nagib no uskoro se smanjio no teren je bio blatnjat što je usporavalo napredak. Oko 11 kilometra trčali smo preko livade ovčjeg ili kozjeg izmeta (nisam bio siguran) na čijem kraju susrečemo trkača s duge staze. Nakon livade skrečemo desno na asfalt po kojem se spuštamo kojih 200 metara prije manjeg uspona.
Poslije uspona skrečemo desno u livadu i šumski put koji vodi prema šumi. Pratimo put koji vodi prema dolje te se kroz rijetku šumu vide trkači ispred mene. Spust je bio malo duži te je konkurencija ponovo pobjegla naprijed. Dostižem i prestižem trkača iz AK Plitvica koji je vodio osobne bitke na stazi.
Oko 16. kilometra trčkaram solo kroz vinograde po makadamu i zvjerinjam okolo. Ovaj dio me podjetio na vinograde oko Bjelovara gdje bi se isto mogao napraviti ovakav trail. Dolazim do asfalta te pratim trakice koje su bile rijeđe raspoređene. Uvijek mi je malo grč tako trčati jer nikad nisam 100% siguran jel nisam negdje trebao skrenuti. Dolazim do postaje gdje se toče gemišti no nastavljam ravno prateći oznake.
Nisam bio siguran da li je ostao samo još jedan kikometar kako je bilo najavljeno ili malo više kako su mnogi rekli. Pretpostavio sam da će biti više kilometara kada mi je sat zacvrkutao na 17. kilometru a ja nisam bio niti blizu dvorca. Skrenuo sam desno po stepenicama dolje istim onim putem koji smo išli u početku. Tu sam malo krivo skrenuo no brzo se ispravljam i letim kroz prekrasnu park-šumu. Tu je bilo nekoliko fotografa čije se fotografije još uvijek čekaju.
Dolazim do startnog prostora te preletevam prvo preko ceste, te preko pruge te još jedne ceste. Ulazim u parkić te nastavljam ravno ubrdo prema dvorcu. Još jedan mali parkić i skretanje lijevo i to je bilo to. Vrijeme je bilo očekivano 1:44:16. No smiješno je što je organizator zabilježio rezultat za minutu bolje. I ona konkurencija koja je bila ispred mene je nekako završila iza mene. Ništa mi nije bilo jasno.
Ekipna očekivanja su bila velika no kako su Saša i Žarko završili malo prije mene taj san se počeo urušavati. Cure su ovo kolo spasile stvar. Štefica je donijela 95,06 bodova dok je Ivančica za prvo mjesto na dugoj stazi donijela 100 bodova. Nakon što sam se vratio do cilja počeli smo piti pive s obzirom da smo bili četvrti ukupno te smo nervozno čekali dolazak slijedeće naše članice Vanje ili Mišele. Na kraju je Vanja bila brža te osvojila 83,25 bodova što nas je torpediralo ravno na prvo mjesto (544,98 bodova). Za konjski zub smo osigurali ovu pobjedu, samo 0,81 bod ispred drugoplasirane ekipe Zbrda zdola.
Za odličan plasman dobili smo sepet jabuka. Slijedeće kolo je završno kolo. Tamo ćemo vidjeti tko je tko i tko je preživio ovu burnu i zabavnu sezonu. Vidmo se u Rakovici!
