z’Brega na breg je bila zadnja utrka prije velike avanture od sto milja koju sam uspješno prešao prije sada već mjesec dana. Možda nisam zapravo niti trebao ići na tu utrku, no dobro sam se osjećao pa zašto ne.
Vrijeme je bilo promjenjivo, no očekivao sam sunce koje će zapaliti stazu. Sama vožnja do Desinića je vrlo vrludava i kao da je priprema za ono što dolazi na samom trailu. Stižemo sat ranije te imamo vremena da se osvježimo prije starta. Duga staza kreče točno u 10, dok je kraća startala 10 minuta iza nas.
Malo fotkanja prije početka i idemo. Sjećam se da su mi noge bile teške, a krenuli smo direktno u nizbrdicu po asfaltu prije nego smo skrenuli desno na makadam i prvi uspon. Bilo je žestotko i trebalo se izboriti za položaj. Mada je bilo prvo brdo, odlučio sam ne forsirati i ići nekim svojim “ugodnim” tempom. Odluka koja će mi kasnije u utrci vratiti dividendu.
Kretali smo se po šumarcima i livadama, stazom koja je vrludala gore-dolje. Ovaj trail je opravdavao svoj naziv. Neki trkači su krenuli dosta jako na početku što će ih koštati. Negdje na šestom kilometru prošli smo kroz sjenik prije nego smo se spustili na livadu. Ona je bila natopljena od kiša koje su padale prethodnih dana pa je bilo i nešto blata na par mjesta.
Prva okrijepna postaja je bila na osmom kilometru. Prijelaz preko ceste prije laganog uspona. Polio sam se vodom i malo pijucnuo te pojeo komad banane. Imao sam još izotonika u flasku te je sve teklo svojim tokom. Kako smo se spojili nakratko na kratku stazu uletili smo na njihovu okrijepnu stanicu koja se nalazila na 15-om kilometru. Nastavio sam brzo dalje dok neki drugi nisu požurili korakom.
Sjećam se da sam stalno pazio kako ne bih skrenuo s staze te sam pazio da sam na pravom putu. Sreo sam i poznatog kozela koji je maskota ovog traila. Nije to zBrega na breg da ne prođeš kraj njega. Bilo je to negdje na 14-estom kilometru. Kratka staza je skretala desno na livadu dok smo mi nastavljali ravno uzbrdo. Naša okrepa je bila na 17-om kilometru. Na tom smo se mjestu prije četri godine sjurili s suprotne strane.
Ponovo se dižemo i slijedi lagani uspon kroz šumu. Pazim na oznake jer je sjenovito i oznake su rijeđe tu. Psihički se pripremam za uspon na 18km. Na kraju nije bio toliko zahtjevan, no slijedio je uspon do zadnje okrijepe. Planinarska staza za Veliki Tabor koja se nalazila na 21.5-om kilometru i bila je cca kilometar do okrijepe. Malo zahtjevniji uspon, no još uvijek sam svjež.
Radili smo krug oko dvorca. Oni brži već su se spuštali niz livadu. Bilo je i onih s kraće staze. Zadnja okrijepa bila je podno dvorca. Pijuckam izotonik i idem dalje. Manje je od dva kilomera do cilja.
Preko livade dolazim na asfalt i konačni uspon prema Grešnoj gorici. Nije toliko zahtjevan te je trčljiv. Slijedio je ponovo spust. Na njemu sam otpustio sve kočnice i prestizao dosta ljudi s kratke staze koji su se šetali prema dolje. Došao sam na asfalt i slijedio je završni uspon pred cilj za kojeg sam imao full snage. S desne strane u grmlju koze su pasle. Maja i Štefica su me bodrile na usponu. Slijedi ludi ulazak u cilj i dobar rezultat (2:42:43).
Potpuno zadovoljan utrkom i ostvarenim rezultatom. Vipava me čekala za tjedan dana i ovo je bila dobra odskočna daska. Malo sam se iznenadio kada sam osvojio više bodova od Matea iako je on osvojio ukupno treće mjesto. Ekipno (AK Bjelovar ) smo osvojili 340,6 bodova i peto mjesto. Vidjeti ćemo što će biti u Ozlju.
