running_event

no pain, no gain

Alarm mi je zvonio u 6:30 no oglušio sam se na njega i spavao do slijedećeg koji je zvonio točno u 7. Bio sam još malo mamuran od sinoć te sam posegao za čašom vode koja mi je bila na komodi kraj kreveta. Skuhao sam si kavu kao i svakog jutra. Odlučio sam otiči po startni paket odmah oko osam da to riješim prije nego kasnije.

Ovaj mjesec je bio ispunjen utrkama i postigao sam i dva PB-a. Ljetne aktivnosti su izgleda davale svoje rezultate. No čini mi se da je to bilo previše i čekao sam da rujan završi kako bih se mogao odmoriti. Stalna napetost kroz dulje vrijeme mi može i naškoditi.

Vratio sam se do Kapucinskog sat vremena prije utrke te sam se našao s Bojanom i Anom te sam im dao startne pakete koje sam ranije pokupio. Krenuli smo se istezati te smo napravili dva manja kruga prije početka utrke. Meni se ova utrka uopće nije dala trčati no možda je to umor od sinoć samo govorio s obzirom da sam postavio PB. Malo sam se nadamo ću to uspijeti postići i danas.

71091365_955939084738342_7044735775581143040_o
Jedna s pobjednicom prije utrke photo by: TK Marathon 95

Svirala je himna taman kad sam se vračao s WC-a i tražio svoje mjesto u gomili koja je već čekala iza startnog balona. Našao sam mjesto par redova iza prve crte no činilo mi se da će mi osigurati dobru poziciju za daljnje preticanje.

Misiju sam počeo odmah, te nisam niti skužio, a već smo bili na glavnom trgu. Prašili smo dalje prema Aninoj te prema Željezničkom kolodvoru. Prvi put sam bio tamo nakon obnove te nisam kužio u čemu je sva halabuka. Noge su mi se činile malo teške no povukao sam malo jače prva dva kilometra te sam znao da moram usporiti na optimalan tempo ili mi poslije neće biti baš lijepo.

71350459_1663549383778436_4105539902303633408_o
photo by: AK Varaždin

Prešli smo Banficu te trčali uz stadion Sloboda i tamo smo dobili ovacije od vatrogasaca, koji su tamo izvodili svoje vježbe. Kroz grad smo proši brzo te smo već napravili pet kilometara. Vratili smo se na početak te su natjecatelji na 5 kilometara skretali lijevo u cilj dok smo mi nastavili ravno prema rotoru gdje smo radili okret. Ovdje sam mogao pozdraviti one koji su bili ispred mene.  A nakon okreta i one iza mene. A bilo je puno poznatih faca.

Skrenuli smo desno prije Kapucinskog gdje sam primijetio par natjecatelja koji su sjedili na rubniku ceste. Krenuli smo po kockicama prema Pointu gdje smo skretali desno pa kod pekare na čošku lijevo. Volonteri su dizali atmosferu i pravili red. Do Stančićevog trga bilo je dosta kockica no trenutno nisu toliko smetale.

varazdinski_polumaraton-106

Brzo smo prošli trg te nastavili prema izlazu iz grada. Pločnikom oko starog grada dok su sporiji trkači još trčali desnom trakom. Nastavili smo ulicom prema groblju kraj kojeg smo nastavili ravno. Sunce je sijalo, ali i blagi povjetarac je jačao. Puhao je u bok te lagano hladio već ugrijano tijelo.

71145439_10157915201938641_912564697952157696_n
photo by: Goran Kapun

Natpisi s šaljivim porukama su se počele pojavljivati uz cestu kako smo se kretali prema nadvožnjaku. Do njega je bilo par kilometara od “granica” grada. Kada sam se približio išao sam lakše preko njega kako bi mi ostalo više snage za spust. Nakon spusta imali smo par zavoja do okreta. Počeli smo viđati i one najbrže koji su već jurili natrag prema gradu. Među njima su bili i Ana i Bojan.

Okrijepa je bila taman negdje prije okreta te sam na njoj uzeo samo neku cedevitu kako bih vratio malo šećera u sustav. Glavni izvor hidracije mi je bio moj vjerni flask.  Na okretištu me glazba malo podigla te mi se vratilo malo snage.

Činilo mi se da samo sada išli malo prema vjetru ili se samo vjetar pojačao. Bojao sam se da mi ga ne odnese pa da ga moram hvatati tamo po polju negdje. Na povratku preko nadvožnjaka uočio sam kolegicu iz kluba te smo izmijenili  petaka. Spust prema dolje me malo ponesao te sam pokušao što duže jahati taj val energije.

Pred ulaz u grad nalazila se još jedna okrijepna postaja na kojoj sam ponovo uzeo cedevite, propješaćio par koraka i nastavio brzo naprijed. Došli smo do DJ-a koji je puštao neku psihodeličnu glazbu koja je više uspavljivala nego podizala tempo.  Još samo tri km.

Trčali smo usporedno s “brzom trakom” koja se nalazila s lijeve strane te im je ostalo još malo do cilja. Blizu startno/ciljnog prostora nalazila se još jedna okrijepa / navijačka zona. To je za mene bio trenutak utrke. Tu sam dobio sve što mi je trebalo na napravim zadnji počasni krug po gradu. Skrenuli smo lijevo poslije navijačke zone te ponovo skrenuli lijevo prema Pointu.

Ovaj put sam lovio mjesto u sjenovitom dijelu ulice te napravio odmak prema sredini ceste prilikom skretanja desno i lijevo kod pekare. Bilo je nekih ljudi po cesti. Jurili smo prema Stančićevom trgu. Kockice pod nogama su me počele živcirati. Kada smo ga prošli osjetio sam mali pad u snazi i postalo mi je vrlo teško.

71146094_10157921809613641_8680418003759661056_o
photo by. Goran Kapun

Zadnji kilometar je bio u tijeku kada sam se našao u “brzoj traci”. Ostalo je još malo. Cura koja je trčala u desnoj traci zbunjeno se okrenula na mjestu prije nego što sam je uputio da mora ići ravno naprijed. Očito su mnogi ostali zabezeknuti “brzom i sporim trakom”. Jurio sam prema cilju. Dobio sam potpore s svih strana. Uletio sam u cilj s vremenom 1:36.34. 

Napravio sam drugi PB ovaj vikend. Drugi PB u 24 sata. Poboljšao sam vrijeme polumaratona za tri minute i 20 sekundi s obzirom na proljetni polumaraton. Ovo nisam očekivao s obzirom da sam na dosta pao u tempu. Iako sam mislio trčati bliže 1:35 bio sam i zadovoljan i ovim rezultatom.  Zahtjevna utrka s sretnim završetkom.

vz_half_2019

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *