Došao sam to jutro u Bjelovar oko pola 10. Obavio sam nešto privatnih poslova te je začas došlo vrijeme podjele startnih paketa za ovu utrku. Prošle godine sam htio ići no bio sam spriječen. Ove godine sam si zacrtao da idem i točka.
Došao sam na glavni gradski trg te kod paviljona primijetio neki manji red. Znao sam da tamo treba ići kako bih pokupio paket. Nakon malo čekanja dobio sam ga u kojem su se osim startnog broja nalazilo energetsko osvježavajuće piće, majica s logom utrke izotonik i energetska čokoladica. Sve se to nalazilo u platnenoj vrečici koja uvijek može dobro poslužiti kao vrečica za tenisice.
Do utrke je ostalo još manje od dva sata te sam se odlučio vratiti do stana te se potpuno presvuči i obaviti zadnje pripreme. Kada sam se vratio do glavnog trga sreo sam ekipu iz kluba koja je trčala štafetu. Počeo sam se zagrijavati i rastezati, ipak je to bila utrka na 5 km.
Kada sam završio stao sam iza startnog luka malo sa strane jer se nisam htio previše gužvati. Tu su bili svi štafete, trkači na 5km i trkači na 10km. Krenulo je odbrojavanje, bio sam smiren. Nikad nisam bio toliko smiren pred utrku. Krenuli smo u smjeru gimnazije, no skrenuli smo ulicu prije prema Radičevom do kojeg nismo stigli jer smo skretali u Šenoinu. Pogledao sam na sat i tempo mi je bio 3:45. To je bilo fakat prebrzo te sam odlučio usporiti.
Prije placa smo ponovo skrenuli desno. Krenuli smo prema parku te smo ubrzo skretali lijevo prema ravnini koja nas vodi prema rotoru na kojem radimo okret. Kod bolničkog parkirališta na otoku između dvije trake bio je cijeli zbor koji je svirao neku svoju melodiju. Nisam je prepoznao.
Okret je došao dosta brzo te smo se vračali prema centru. Klicao sam svima koga sam poznao, a neki su i meni. Nisam bio siguran da li ću ovim tempom imati snage do kraja. Sjetio sam se da na 5km ideš kilometar po kilometar. Skrenuli smo kod placa lijevo te ponovo desno kod knjižnice. Išli smo korzom prema startnoj ravnini. Ritam su davali bubnjari koji su se stacionirali kod startne linije. Još samo jedan krug.
Dosta sam brzo išao te su drugi trkači pogledavali moj broj. Valjda im je to nešto značilo. Ja sam se samo došao zabaviti. Opet smo radili polukrug ulicama te se vratili na ravnicu koja nas je vodila do rotora. Poslije rotora sam povečao tempo. Sada više ništa nije bilo bitno.
Prestizao sam dosta sporijih trkača te kada smo ušli u stratnu ravninu dodatno sam povečao tempo. Ispred mene je bio neki lik koji je stalno pogledavo iza sebe. To mi je bio signal da dodam još malo vatre. Prilikom ulaska u ciljnu ravninu koja se odvajala desno prema paviljonu ušao sam u sprint mod i počeo ganjati natjecatelja ispred sebe. Uz ciljnu ravninu su bile postavljene baklje koje su nas usmjeravale prema cilju. Natjecatelja ispred sebe nisam ulovio, ali sam zato ulovio novi PB 0:19:57. Prvi put ispod 20 minuta.
Našao sam Marina koji je također trčao štafetu i varaždinsku ekipu koja je čekala zadnju izmjenu. Ostali smo još na proglašenju poslije kojega smo se preselili u pivnicu na još jedno pivo. Sutra je novi dan i nova utrka. Varaždinski polumaraton me zove.
