Bilo je to toplo popodne kasnog ljeta. Bila je nedjelja, a dan ranije sam trčao utrku u Sošicama. Oko 17 sati sam došao u Zagreb te je padala kiša – lagani ljetni pljusak. Parkirao sam kilometar od starta te sam krenuo prema Kvatriću. Ispred sebe sam vidio djevojku koja je trčkarala u tom smjeru.
Pokupio sam startni paket te sam se počeo zagrijavati i istezati. Na sveopće čuđenje zapazio sam Bojana i Anu koji su se probijali kroz gužvu koja se stvorila na rubu trga. Počeli smo zajedno trčkarati, dok je Bojan snimao dokazni materijal.
Ovo je bila masivna utrka te smo bili ispred samog startnog luka do prije 10 minuta prije samog starta. Kada sam ušao u gomilu odmah sam spazio kolegicu iz kluba koja je trčala utrku na 5km dok sam se ja prijavio na 10 km. Mala kišica je škropila dok smo stajali stisnuti pred startom.
Nisam ništa očekivao od ove utrke te sam odmah otpočetka pazio na tempo. Bio je vrlo gužvovit start te sam čekao trenutak kada ću jurnuti naprijed. Prvo skretanje je bilo ulijevo te sam tu već počeo s svojom misijom preticanja sporijih trkača. Dok smo obavili par zavoja već je bilo lakše za trčati.
Našao sam se iza nekog stranca koji je imao dobar tempo. na majici mu je pisalo nešto na njemačkom. Pratio sam ga. Ubrzo sam ga ostavio iza sebe. Na jednom raskrižju sam bio u maloj dilemi dali skrečem dobro jer nije bilo nikoga ispred mene. Slijedio je dio gdje je bio okret te smo mogli vidjeti ove brže trkaće koji su bili ispred nas. Bilo je tu puno poznatih faca među kojima i Ana. Nakon okreta prolazili smo kroz par užih uličica prije nego smo stigli do startno ciljne ravnine.
Trkači na utrci od 5km su išli ravno dok smo mi na 10 km skretali desno u još jedan krug. Mislio sam da ću u ovom krugu pasti tempom no to mi se nije činilo. Čak sam ga na par mjesta i povečao. Prije okreta dostigao me trkač iz Bjelovara te smo zajedno jurili par kilometara. Nakon okreta povukao sam dosta jako te sam shvatio da moram malo smanjiti tempo.
Trkač iz Bjelovara je otišao naprijed no pratio sam ga do samog kraja. Čak smo pretekli i par drugih natjecatelja. Ciljna ravnina je donijela olakšanje. Čuo sam klicanje publike i komentare tipa “nasmješi se”. Krajičkom oka sam vidio Marinu i Igora. Prešao sam prag s rezultatom 0:42:19 (Garmin je izmjerio 3 sekunde manje, ali i 120 metara manje). To zbilja nisam očekiovao. Poboljšao sam rezultat na 10 kilometara za skoro minutu.
Dobio sam medalju te sam otišao naći Bojana i Anu. Ana je naravno bila prva te smo čekali proglašenje. Ubrzo se ciljni luk urušio i ubrzo nakon toga počeo i jaki pljusak. Neki su tek sad dovršavali svoju utrku te uživali u kiši.
