Žumberačka utrka je posebna sama po sebi, start je u tri popodne, a trči se rubnim šumovitim dijelovima Žumberačkog gorja. Ovu utrku sam prvi put trčao prošle godine i svidjela mi se iako tada vremenske prilike nisu bila dobre kao ove godine. Utrka se boduje za ligu cestovnog trčanja te smo na nju došli u punom sastavu.
Došli smo u Sošice već oko pola jedan te smo imali vremena za pripremu prije poslaska autobusa za Radatoviće. Vožnja autobusom je trajala oko pola sata iako je kilometraža bila oko 15km. Najgore je kod te vožnje autobusom bilo što znaš da po tom istom putu se vraćaš natrag.
Bilo je oblačno i svježije nego prošle godine. Napravio sam nešto malo zagrijavanja i istezanja prije same utrke. Utrka je startala ispred lovačke kuče u Radatovićima te smo nakon početne ravnine odmah krenuli u poniranje.
Ne treba se zavaravati brda su slijedila. Prvi uspon je bilo ispipavanje terena te sam prilagodio brzinu uvijetima na cesti. Vidio sam mladu trkačicu koju često vidim na utrkama Kontinental trail lige ispred sebe. Trčao sam rezervirano te se u prvih par km ravnao po njezinom tempu.
Prvih par kilometara je brzo prošlo te smo uletjeli u maglu ili niski oblak. Svježina je još bila prisutna te sam nastavio jako naprijed te prestigao konkurenciju na jednom od uspona. Usponi nisu bili tako jaki te se moglo jako lijepo trčati po njima.
Oko šestog kilometra smo se spuštali i slučajno sam pogledao desno te na šumskom putu koji se spajao s asfaltnom cestom uočio dva velika crna psa. Mirno su gledali kako prolazimo cestom. Krajolik me fascinirao te sam uživao u svježini koju je maglovito vrijeme donosilo.
Na stazi su bile postavljene tri okrijepne postaje. Negativna strana ovih okrijepnih postaja je ta što su davali vodu u bocama od pola litre. Na niti jednoj okrijepnoj postaji se nisam zaustavljao jer sam sa sobom nosio flask od pola litre. Čak sam na jednom dijelu izbacio višak vode kako bih smanjio težinu koju sam nosio u pretežito desnoj ruci.
U prvom dijelu utrke tamo oko četvretog kilometra pa na negdje do šestog su se iza mene počeli čuti jaki uzdisaji. Trkač iza mene se na svakom jačem usponu mučio da održi tempo te je ispuštao jake uzdisaje, nešto slično zvukovima parne lokomotive. Pobjegao sam od zvukova koji su me tako živcirali.
Kako je bilo dosta spusteva i bržih uspona do 11. kilometra gdje je počeo jači uspon, tako su se i zvukovi vratili. Nasreću pobjegao sam u brdo kako se uspon povećavao. Oko 12. kilometra počeo je jaki spust koji je trajao dva kilometra. S obzirom da mi je stanje u želucu bilo čudno nisam se htio spuštati prejako.
S desne strane kroz raslinje otvarao se dobar pogled na selo u kojem je bio cilj. Šumski krajolik na kojem se nastanila magla te bijela crkva u sredini koja je označavala kraj. nakon spusta slijedio je manji uspon na kojem sam potegnuo za trkačem koji me prestigao na zadnjem spustu. Slijedila je ciljna ravnina. Zapeo sam te pokušao dostignuti trkača ispred sebe. Nažalost na kraju mi to nije uspjelo no borba je bila do samog kraja.
Ušao sam u cilj s rezultatom 1:12:17 te zauzeo 35. mjesto u muškoj konkurenciji. Mogu biti zadovoljan rezultatom s obzirom da sam poboljšao vrijeme od prošle godine za minutu i 11 sekundi. Od ostale ekipe najbolja je bila Jasmina koja je bila prva u ženskoj konkurenciji, dok su kod muških Goran, Mario i Žarko ostvarili dobra vremena te donijeli dobre ekipne bodove.
