Pošto smo prošli vikend vozili BIMEP odlučio sam ne ići trčati u ponedjeljak već klasično uzeti dan pauze i trčati u utorak. Klasična situacija utorkom, nogometaši treniraju, trkaći trče, bacači kugle bacaju svoje kugle.
Krenuo sam uobićajenim tempom trčati svojih 25 krugova. Nebo je bilo promijenjivo te mi je bilo ugodno trčakati po polupraznom stadionu. Predkraj se pokazalo sunce te dovelo do usijanja atmosfere. Ošamućen zrakama sunca zaboravio sam na kojem sam krugu bio te sam nastavio trčati do 12. kilometra.
Sad svaki tjedan moram povećavati po jedan kilometar jer je ostalo nekih 4 tjedna priprema do Plitivičkog polumaratona. Naravno neću za pripremu trčati 21 km nego ću napraviti krug oko Dravskog jezera te tako doseći makimum od 19 pretrčanih kilometara. Za preostala dva ću povući snagu iz rezervi kada ću trčati polumaraton.
U četvrtak sam bio uzbuđen da idem trčati Dravsku cross ligu. No taman prije utrke sam morao posjetiti zubara. Umjesto dogovorenog liječenja zuba, zbarka mi je izvadila zub. Preporučila mi je da ne idem trčati. To mi je teško palo. No umjesto trčanja odvezao sam se na Dravu i ponesao svoj DSLR da snimim trkače kako trče.
Neke fotke u nastavku:
Slatki kraj radnog tjedna
S obzirom da u četvrtak nisam išao trčati dogovorio sam se s frendom Bornom vožnju biciklima. Iako sam imao par standarnih ruta na lageru, Borna je dao svoj prijedlog za rutu koju smo putem korigirali. Trasa nas je povela na jug prema Novom Marofu, ali smo skrenuli s glavne ceste na prašnjeve puteve okolnih sela. Zaista osvježavajuća vožnja.
Nakon malo bicikliranja došli smo do Borninog planinarskog kolege s kojim smo popili par gemišta. Jer kaj ćeš drugo u Zagorju raditi nego piti. Od iskusnog susjeda smo dobili i par savjeta o ženama te i s njim nazdravili.
Nastavili smo svoj povratak prema Varaždinu prolazeći kroz serpatine koje se protežu iznad Varaždinskih Toplica. Od svih dijelova ceste ovaka brda me najviše motiviraju te u njima nekak najviše uživam. Jer nakon uspona uvijek dođe neko dobar spust. I dobili smo ga, kroz Vrtlinovec i Varaždinbreg. Naravno nakon tih 52 km koja su se činila ni kao 10, popili smo si jednu hladnu pivicu i pravac doma.
Nadoknade
Uspio sam u subotu odraditi jedan kratki trening od 16 krugova na praznoj Slobodi. Osim mene je tu bilo samo par trkača te nije bilo živahno kako to obično bude preko tjedna. Slijedeći tjedan će biti bolji. Sretnih 13 kilometara čeka!