if you gonna run how fast are you gonna run?
Danima prije ove utrke još uvijek sam muke mučio s oporavkom od ozljede i fantomskim bolovima. Iako sam bio siguran da ću je moći istrčati nisam bio siguran u formu. Zato smo obavili mali test tjedan dana prije utrke kada smo trčali iz Ivanca do vrha Ive cestom. Pokazao sam izdržljivost na tom testu, ali staza Boroše je malo drugačija od te staze. Ovo mi je jedna od omiljenih utrka jer je skoro uvijek konstantni uspon.
Imao sam i dilemu koje tenisice koristiti za utrku. Čiste trail tenisice mi nisu bile prvi odabir. Mislio sam na neki hibrid. Stare Sense Rideice su odgovarale opisu staze no njih nisam nosio valjda kako sam se ozljedio (bad juju). Na kraju sam se odlučio za addidasice koje su imale dosta coushinga, ali imale su i ripne za trail dio staze. Odlučio sam si i pripremiti ruksak koji će me dočekati na vrhu. Ugurao sam svakave slastice koje će mi trebati povratiti snagu nakon utrke i lagana jakna ako će zahladnjeti.
Kako je ove godine ova utrka bila PH u planinskom trčanju na kratke staze organiziran je zajednički klupski odlazak na utrku. Krenuli smo već oko pola 7. Došli smo dosta rano te smo imali dosta vremena da obavimo zadnje pripreme prije početka utrke. Gužva je vladala na startu. Kao i što se očekivalo. Obavio sam zagrijavanje prije starta i sve je bilo spremno. Krenuli smo točno u 10h.
Krenuli smo drito u brijeg. Kako san krenuo iz pozadine na početku sam dosta vremena radio na obilaženju sporijih trkača. Neki koje poznajem su komentirali kako ne fotografiram ovu utrku. Kilometar kroz Novu Ves mi je bio najbrži te sam skužio da moram malo usporiti. Prvih četiri i pol kilometra je bilo dosta brzo. Sve asfalt koji kojem je uspon rastao. Bez obzira na to dobro sam se držao. Večinom nam ja bio taj koji je prolazio ljude.
Poslije nathodnika uspon se još više povečao i čekao sam prvu okrijepnu stanicu. Sjećam se da je prije dvije godine bilo jako zima i da je okrjepna bila tu negdje na tom dijelu. Malko sam se uspaničario da neće biti okrijepne. No okrijepna je bila kod mosta. Uzeo vodu polio se preko glave i popio malo.
Sada smo bili na planinarskom putu. Uža singlica po sredini ispunjena blatom te se tražio optimalan put. Bilo je tu svega klizavog korjenja i kamenja te sam gazio lagano. Kada sam primijetio priliku za preticanje uzeo sam je makar je on vodila kroz laganu kaljužu. Bilo je tu još trkača koji su usporili te sam ih prolazio. Čini mi se da najjače blato bilo na drugom dijelu staze nakon druge okrijepne postaje. Mješali smo se s planinarima i izletnicima od kojih su neki negodovali što trčimo baš tada. Vrijeme je bilo lijepo pa je izvuklo dosta ljenguza malo na zrak.
where hogs go to play
Na skoro svakom zavoju na gornjem dijelu staze je bila neka lokvica. Kako je bilo već spomenutih izletnika na stazi i nekada nije bilo druge nego projuriti kroz blato. Uživao sam u tom osjećaju. Izmjenjivao sam pozicije s već sad ustaljenom grupom trkača. A dolazili su i novi.
Nikola me dostigao oko 2 km prije kraja. Večinu drugog dijela staze sam izmjrenivao lagano trčkaranje i power hiking. Metoda trči-hodaj mi uvijek pomaže na malo težim stazama. Psujem nakon što sam se posklizao po kamenju. Treba malo i dizati noge. Dostižemo Franju koji je bio ispred od početka utrke i tražim gdje je Andrej i očekivao sam da će me još netko iz kluba dostići. Pratim Nikolu i ne ispuštam ga iz vida. Na sat večinu vremena nisam gledao, ali sam pogledao kad je otkucao deseti kilometar.
Još samo dva kilometra. Kada smo prošli Leustekovu stazu malo smo trčkarali po asfaltu no brzo opet skrečemo na planinarski put. Taman prije zadnjeg uspona kod jedne od volonterki koja je komentirala poziciju mene i još jednog trkača iza neke cure na što sam odgovorio da trebamo još doći na zadnji uspon. U tom trenutku sam mislio proči toga trkača no na tom dijelu je bila postavljena ogradica pa nisam mogao ići onako kako sam htio. Malo sam se morao vratiti.
Uspon ispod žičare je bio pun trkača, a Nikola je bio negdje gore. Skoro nedostižan. No, prolazio sam ljude kao nož kroz maslac. Ne kužim koja je bila fora što su se neki okretali i hodali unatraške. Kao da će im to nešto pomoći. Koncentriao sam se da preteknem što više ljudi Dostigao sam i Nikolu pri kraju. Taman je bio dio kada smo se izravalni i krenuo je dio s kockicama. Mislim da je Nikola prvi krenuo, a ja sam slijedio. Sprint prema cilju gdje smo pretekli još jednog trkača iz konkurentskog kluba. Nikola je bio bolji za dvije sekunde.
Bio sam zadovljan jer sam popravio svoj rezultat od prije dvije godine za skoro dvije minute. Sastali smo se s ostatkom kluba. Barem onih koji su završili utrku. Popili smo par piva i osvježili se prije nego smo krenuli u lagani spust prema dolje. Cijelim putem sam mislio da ću fasovati zbog svega ovoga danas. No sutradan sam bio ok. I dan poslije nisam imao neke jake posljedice. Možda sam zbilja jači nego što sam mislio.
