[youtube https://www.youtube.com/watch?v=hbkZrOU1Zag&w=560&h=315]
Alarm na mobitelu je zazvonio u 7:00, a temperatura vani bila ispod nule. izašao sam iz kreveta te otčao preko hladnog hodnika do kuhinje da upalim grijanje. Vratrio sam se u krevet i snoozao alarm svakih 10 minuta. Konačno sam se iskobeljao iz kreveta negdje oko 20 do 8 te sam si skuhao kavu.
Iako sam već trčao po temperaturama ispod nule ovo jutro mi se to baš nije dalo. No obečao sam da ću ići i platio kotizaciju pa zašto ne. Znao sam da nisam spreman jer sam trenirao samo na kratke staze. 5 km mi je bio vrh, dok je 21 km bio za mene trenutno nešto neizvediovo. Nisam trenirao 10 km baš zbog tih negativnih temperatura, a i to bi mi oduzimalo previše vremena. I baš to jutro ozljeda me malo zapekla kao da je znala što je čeka.
Krenuo sam oko 9 do dvorane gdje je bio start i cilj utrke. Naša utrka je počinjala tek oko pola 11 točnije u 10:21. Osjećaj prije utrke je bio dobar te sam hladan zrak, a i sitni snijeg koji je na trenutke padao, isfiltrirao noseći buff preko skoro cijelog lica.
I krenuli smo! Zadnja skupina trkaća gdje su bili svi oni mlađi od 40.g. Krenuo sam nekim svojim tempom prateći Sonju i Igora. Malo sam povukao na drugom kilometru, ali sam ubrzo spustio tempo. Zapravo prvih pet kilometara je bio jedan od njaboljih djelova utrke. Trčao sam svojim tempom ne mareći za druge trkaće.
Pošto je bilo bilo tri okreta na stazi s svojom ekipom sam upravo toliko i susreo. Naravno, na čelu je bio Bojan koji je bio nadahnut zimskom ligom koju je trčao na Sljemenu ove zime. Ne daleko iza njega bila je i Ana koja je potegnula s obzirom da je i ona trčala zimsku brdsku ligu. Pri začelju je bila Sonja i naposljetku Igor.
Čak niti prvih 10km nije bilo toliko loše, ali taman nakon 2 okreta postalo je gadno. Tračo sam te sam razmišljao o svačemu, brojio sam table s kilometrima i nadado se da ona slijedeća dođe što prije. Ipak bilo je super trčati po prirodi zagrnuto sniježnim omotačem.
Razne misli su mi prolazile glavom kada sam pokušavao održati disciplinu te ne stati. Mislio sam na toplo ljeto i sve ono što je donijelo: sunce, sladoled, cure u kratkim haljinicama. Čak sam u jednom trenutku pomislio na “nagradu” koja bi me čekala na cilju. Nasmijao sam se na tu pomisao. No nekako nakon zadnjeg okreta niti to mi nije pomagalo više. Počeo sam razmišljati o hladnoći koja me okruživala. Pitao sam se također dali će mi se rana ponovo otvoriti. Ipak nisam trčao ovakvu dužinu već 4 mjeseca i ta zadnja je završila u bolovima.
To je bilo to tabla za 18 km, prošao sam kraj feed zone te čuo vjesti na radiju koji je čuo iz jednog od vozila. Uf, odahnuo sam znači imam još 20-ak minuta za 3km. Netko bi rekoa da je to dosta vremena za tu udaljenost, ali ja sam praktički bio na koljenima. Nakon table za 20km odlučio sam stati te prošetati kojih 50m.
Skupio sam svu preostalu snagu koju sam imao te sam potrčao dalje. To je bilo to još samo kilometar, a noge su mi bile tako teške. Pošto mi se buff zamrzao nisam ga moga navući preko lica te sam udisao teški hladni zrak. Konačno sam vidio dvoranu te sam nastavio konstantimin tempom. Poslije 21km čuo sam navijanje Ane te sam sam tu malo potegao i pobjednički s osmjehom utrčao u cilj.
Nisam bio siguran da li sam ostvario cilj te sam na to čekao popodnevnu objavu rezultata. I da – istrčao sam 21.0971 km u 1:58:15. Dobsr povratak u formu. Poljeće dolazi, a s njim i bolji rezultati.