Prošlo je već mnogo vremena od kada smo u ovolikom broju išli na planinski pohod. Pošto smo zadnjih par mjeseci radili zajedno na organizaciji različitih događaju u sklopu “VAKUUM inicijative” ovo nam je bilo nešto kao teambuilding (samo kao neobavezno druženje bez onih korporativnih bullshitova).
Okupili smo se (rally point) u malom selu kraj Varaždina odakle je kretala naša ekspedicija na Ravnu Goru. Naš vodić Borna (codename Pathfinder) je odredio rutu po kojoj smo se kretali do polazišne točke (entrence to the dungeon) no s obzirom na zaboravljivost čarobnjaka mapa morali smo se poslužiti modernom magijom GPS-a.
Dan je bio kao stvoren za planinarenje s puno sunca te tu i tamo kojim oblačkom u daljini. Krenuli smo s polazišta po asfaltu kojeg je nakon malog uspona ubrzo zamjenila šumska stazica. Usput susrećemo još jednu grupu planinara koja je izgleda također išla istom rutom.
Nakon kratke i strme šetnjice po šumi uskoro dolazimo na prvi checkpoint – vidikovca s inoks križem. Na ovom mjestu smo se malo odmorili te razgledavali okolicu. Ubrzo krećemo dalje te se krećemo po hrptu prema Filićevom domu. Staza nas vodi do stjenovitog djela gdje smo se morali popeti po erozivnoj zemlji, prekrivenoj suhim lišćem te tu i tamo kojim kamenom.
Prelaskom na sjeverniju stranu planine pojavile su se kupice snijega i leda koje su na mjestima otežavale prelazak nekih djelova, a i sklisko kamenje nije pridodavalo ubrzanju naše skupine.
Na tom dijelu skupina nam se malo prorijedila, ali na kraju su svi doši do doma te smo se okupilik na vidikovcu “Balkon” koji se nalazio neposredno uz njega. Pogled s ovoga vidikovca je bio još bolji.
Prije ulaska u dom smo odlučili da prošetemo do planinarske kuče “Pusti duh” koja nije bila daleko. Usput prolazimo kraj piramide na koju se neki penju. S nje se može vidjeti do Varaždina a i dalje, neki kažu i do Austije. Neki od nas nastavljaju dalje do pl. kuče te i tamo vrlo brzo dolazimo. Kako je grupici koja se peljala na piramidu trebalo dosta vremena da se spuste odlučili smo se vratiti do doma te je druga skupina planinara zapela u nadvikivanju naše dvije skupine između dva brijega.
Ispred doma na naišli na par pasa koji su bili tamo zavezani. Malo smo ih pomazil te smo ušli u dom koji je bio poluprazan. Zauzeli smo jedan stol udaljeniji od vrata te raprostrli svu hranu koju smo nosili sa sobom. Bilo je tu kolača, mesa, kruha, keksiju. Prava mala gozba što nije neubičajeno kada u ovoliko velikom broju idemo na planinu.
Nakon pivice (a i neki su popili dvije) smo se istim putem vračali dolje. Ne znam jeli zbog skliskog terena sjeverne strane planine ili alkohola u krvi, no došlo je do nekih komičnih padova. Najvažnije je da nitko nije ozbiljnije ozlijeđen.
Sve u svemu to je bila još jedna dobro provedena nedjelja. Gojze su krštene blatom! Nadisali smo se svježeg zraka i dobili snage za dalje. Na slijedeći izlet smo već otišli te izvještaj uskro slijedi.
