Ova sezona je bila zanimljiva i puno toga se u njoj dogodilo. Skidali su se PB-ovi, dvije tri ozljede su nastale i pretrčale se jer nema vremena za oporavak dok traje liga, puno novih poznanstava i puno lijepih trenutaka. Došlo je vrijeme da sve to svrši, zadnjom cetovnom utrkom u sezoni. Papuk trail se ne računa kao ozbiljna utrka 🙂
Vrijeme je konačno bilo pravo jesensko, hladnije, kišno i oblačno. Varijabla formule za uspješno postavljanje osobnog rekorda. Jutro je osvanulo oblačno i kišovito baš kako je i najavljivano. Probudio sam se ranije, oko sedam sati te skuhao kavu. Podjela brojeva je počinjala u 8 te sam odlučio otići ranije po broj. Navigacija me je otpeljala u dobrom smjeru, no ipak sam morao propješaćiti pola kilometra do startno-ciljnog prostora u čijoj su blizini bile i prijave.
Kada sam pokupio broj odlučio sam se vratit do stana te obaviti doručak kao jednu od zadnjih priprema koju sam moravio obaviti. Utrka je počinjala u 11:05 no već oko 10:15 sam krenuo natrag prema Jarunu. Opet sam parkirao na istom mjestu te sam imao vremena i mjesta da se zagrijem. Kada sam iskočio iz auta bilo je friško i kiša je fino padala. Odlučio sam uzeti kapu no toplu traku sam zavezao oko dlana.
Sve je bilo tamno i sivo. Zakukuljene figure su trčkarale stazom ispred startno-ciljnog prostora. Rijetko koga sam prepoznao. Zagrijavao sam se dva kilometra te sam skužio da mi je hladno za ruke. Kada počne utrka to će se valjda promijeniti.
Startni prostor za polumaraton je bio ispred onoga za 10 kilometra te smo vidjeli i pozdravili pljeskom sve one koji su startali na toj utrci. Oko 11 sve je bilo spremno te smo uz zvuk trube krenuli.
Malo je bilo gužvovito na startu, no ubrzo se dobro pročistilo, iako sam startao iz sredine i šestog reda. Temo sam držao te sam čak i išao malo brže. Trebalo je izdržati još samo 20 kilometara. Na drugom kilometru skrečemo lijevo prema otoku gdje radimo krug. Sve je išlo po planu te smo se ubrzo došli do prve okrijepe.
Nju preskačem te idem dalje prema kraju prvoga kruga. Tu nastaju manji problemi s probavom te sam mislio da ću morati parkirati negdje u grm. I to još prije kraja prvog kruga. Trkači na deset kilometara su završavali svoju utrku dok smo mi ulazili u drugi krug. Tu sam se osvježio iako je još padala kiša.
Drugi krug je bio jako monoton. Tu i tamo koji navijač te samo održavanje tempa. Skinuo sam kapu kada je kiša stala te je držao u ruci. Baš kako su prognostičari predvidjeli. Cijela rijeka trkača se sada već dosta prorijedila te su ispred mene bili oni koji su imali sličan tempo kao i ja ili oni koji su tek bili u prvom krugu. Ništa spektakularno se nije desilo sve do “skretanja” za treći krug.
Dobio sam podršku klupskog kolege koji je išao na utrku od 10 km. A onda sam spazio table s motivacijskim porukama. Bile su vrlo šaljive, a spazio sam i jednog od navijača koji je u rukama držao malu čašicu s prozirnom tekučinom. Vikali su da uzmeme rakiju koju su nudili no nekako sam se suzdržao. Poslije utrke rekao sam sam sebi.
Ona panika u želucu mi je potpuno nestala te sam olakšano ušao u treći krug. Podigao sam pogled gore te vidio da se sunce lagano probija kroz oblake. Samo ne još to. Imao sam na sebi dva sloja te sunce sada ne bi godilo. No ostalo je oblačnjikavo do samog kraja.
Navijači koji su bili par kilometara prije kraja puštali su “motivacijske” pjesme. jedna takva je i mene snašla što mi je dalo mali “boost” koji mi je trebao da dovršim ovo hrvanje s kilometrima. Pretkraj sam vidio još jednog klupskog kolegu koji je već završio svoju utrku i rastrčavao se u smjeru suprotnom od kretanja utrke.
Nije bilo još puno! Stisnuo sam koliko sam mogao stisnuti te se požurio u cilj. Nešto čudno sam vidio pretkraj zadnjeg kruga: ljudi koji su čoporativno trčali polumaraton zajedno. Onako sedam ljudi koji su se proširili po stazi. Pretekao sam ih s lakoćom. Iako sam zadnjih par kilometara priželjkivao vrijeme ispod 1:35 ipak sam ostvario rezultat od 1:35:50. Dobar rezultat te malo poboljšanje osobnog rekorda s obzirom na Varaždinski polumaraton. Nije to puno, ali s obzirom na trening u proteklom razdoblju mogu biti zadovoljan. Malo su i uvijeti na stazi pomogli.
