Polako se danilo kada smo se potrpali u auto i krenuli prema Novom Marofu. Točno u 7 sati smo došli na parkiralište iza stare škole gdje nas je čekalo malobrojno društvo koje se odlučilo na ovaj pohod. Bilo nas je ukupno šest te smo se podijelili u dva auta. Krenuli smo prema Ludbregu te smo se preko Koprivnice i Virovitice po Podravskoj magistrali polako kretali prema našoj destinaciji. Nakon otprilke tri sata vožnje došli smo do Orahovice odakle smo krenuli prema napuštenom starom gradu Ružica. Usput smo provjerili radove na bazenu koji su se obavljali u vrijeme naše posjete.
Krenuli smo prema ruševinama kroz šumu koja je na malim djelovima bila pokrivena snijegom. Usput surećemo par planinara. Zemlja je još bila vlažna te je ispod snijega naviralo blato. Zaustavili smo se na malom vidikovcu prije ulaska u drevne ruševine.
Same ruševine su dosta velike te daju više opcija za istraživanje. Odmah na ulazu može se birati između tri staze. Lijeva vodi prema artiljeriskom dijelu i najmanji je od svih djelova. Središnji dio je najveći za istraživanje te omogućuje penjanje na vanjski dio tvrđave s kojega se pruža lijep pogled na okolicu.
Počinjemo spust s ruševina natrag prema autu, a usput se zaustavljamo na izvoru koji nosi naziv “Izvor života”. Spust je otežan blatom po kojem se doslovno kližemo prema dolje. Dolazimo do auta te krećemo do vidikovca iznad Orahovice gdje nastavljamo svoj pohod.
Kada čekamo vozače da se vrate iz Kutjeva gdje su ostavili jedan od auta susrećemo se s grupom trail trkača (prema mojoj pretpostavci) koji su krenuli u smijeru u kojem ćemo se i mi kretati. Na jednom od zidića odlučili smo prostrijeti hranu koju smo ponijeli sa sobom te obnovili snagu različitim prehrambenim proizvodima.
Nakon regrupiranja krečemo po cesti prema slijedećem cilju – vrh Kapavac. Po cesti je bilo ugodno šetati s obzirom da je bila pokrivena s par centimetara ugaženog snijega. Nakon par spustova i uspona dolazimo do vrha gdje se nalazi i odašiljač. Trailaši od prije su već bili u povratku kada smo štambiljali žigove ispod vidikovca.
Slijedio je oštar spust prema Tromeđi, našeg slijedećeg odredišta. Blizu Tromeđe se pružao prekrasan pogled na Krndiju i Papuk te dolinu ispred dviju velebnih planina. Snijezni pokrivac se izmijenivao s blatom što nam je na nekim mjestima usporavalo naš marš.
Novu pauzu smo napravili u lovačkoj kuči Dobra voda. Vode nije bilo samo zapuštene fotelje, kauči i pecenjarnica. Ubrzo dolazimo do slijedeceg vrha – Lipa – gdje na raskrižju skrećemo prema vidikovcu Rogin Kamen s kojeg se proteze lijep pogled na udolinu. Iako je na znakovima pisalo 15 min meni se činilo da smo do vidikovca došli za upola manje. Opažamo i selo koje nam je krajnja točka. Netko je bacio opasku da se trebamo samo spustiti niz brijeg te bi bili na cilju. No odabrali smo drugu opciju te se vratili do raskrizja u šumi.
Krecemo se prema planinarskoj kuči Mlaka. Na jednom dijelu staze došli smo do oznake SPP za koju svi imaju interpretaciju što znači. Nakon par sto metara nailazimo na šikaru te nudim svima svoju interpretaciju – sjebani planinarski put. Nakon sto smo ponovo nasli markacije prolazimo kroz dio gdje je suma bila dosta razrusena. Bilo je dosta prepreka na stazi te cesto vijugamo. Jedan od najzanimljivijh djelova ovog pohoda kojeg smo usporedili s adrenalinskim parkom.
Dolazimo do planinarske kuče gdje radimo jos jednu pauzu. Samo kuča je vrlo lijepo napravljena te se uklapa u okolni okolis. Kraj nje prolazi potok na kojem su neki napunili zalihe vode. Uskoro dobivamo društvo u obliku velikog pesa iza kojeg su se pojavili njegovi vlasnici u pratnji još jednog psa.
Nakon izmjene par riječi krećemo u završni spust prema selu. Usput prolazimo kraj vinograda po čemu je i ovaj kraj poznat. Dolazimo do auta te se svi tiskamo u njega. Raspravljamo gdje bi mogli nabaviti vino te nam se odgovor sam nameće na prvom raskrižju do kojeg smo došli. Proizvođać vina Majetić nas je ugostio u svojoj maloj kušaonici i prodavaonici. Uz čašicu njegovih najboljih vina upuštamo se u dijalog o proizvodnji vina, propadanju Slavonije te komentiramo okuse koji se kotrljaju našim jezicima.
Zahvaljujemo se domačinu, kupujemo par boca njegovih vina koje smo ranije probali te krećemo dalje. Vozimo se do polazišne točke i drugog auta. Kako svijetlo blijedi vracamo se istim putem prema Novom Marofu. Jedan lijepo iskoristen dan i upoznavanje s još jedim kutkom Lijepe naše. Krndija check!
