S obzirom da je cross liga završila početkom ovog mjeseca moji treninzi su se sveli dvanaest kilometarske dionice koje sam trčao svakih par dana tzv. Tour de Varaždin. Kako bih razbio monotoniju odlučio sam prihvatiti poziv na brdsku ligu Puntijarka. Liga se održava svaki četvrtak s početkom u 18h s početkom na početku Bikičeve planinarske staze. Staza je duga 4 km + kusur.
Prema Mihaljevcu smo krenuli već oko 16:45 no Ana je kasnila pa smo do tramvajske stanice došli oko 17 sati. Pričekali smo osmicu koja nas je vrlo brzo odvezla do destinacije. Tamo nas je pokupio Bojan te smo oko 17:40 bili na startu. Obavili smo uplate startnine te smo se krenuli zagrijavati. Vrijeme je bilo idealno jer nije bilo toliko vlage u zraku te se moglo disati. S obzirom da je bilo puno ljudi (a i nešto pasa koji su došli s svojim vlasnicima) na startu Bojan je savjetovao da stanemo bliže prvoj liniji.
Utrka je počela nekih pet minuta poslije 18 sati. Krenuli smo odlučno po planinarskoj sazi koja je na nekim djelovima bila dosta uska. Bilo je tu dosta korijenja izmješano s kamenjem te je trebalo paziti i na to. Prvi kilometar je bio ubitačan, em zbog količine ljudi na stazi em zbog nagiba na kojega sam izgleda krenuo prebrzo. Neki djelovi staze su bili popločeni i oštim kamenjem te je tu trebalo biti posebno oprezan. Nakon drugog kilometra broj natjecatelja se smanjio jer su neki trčali samo do planinarskog skloništa Njivice.
Bez obzira na sve kombinirao sam trčkaranje i ubrzano hodanje. Pošto nisam toliko upoznat s stazom nisam mogao znati što očekivati. No nakon drugog kilometra staza je postala dosta šira te je tu bilo dosta mjesta za preticanje. Tu i tamo susretali smo planinare koji su se penjali ili spuštali po planinarskoj stazi. Na jednom djelu vjetrič je postao dosta jak te je nosio dosta potrebnu svježinu.
Nisam vidio nikoga poznatog te sam gurao svojim tempom do cilja. Mnogo očekivani cilj se krio nakon nekoliko večih nagiba na kojima nije bilo druge opcije nego hodati. Bez obzira na sve protrčao sam kraj žene koja je pročitala moje vrijeme – 40:13. Malo sam se iznenadio kada sam to čuo. Nije loše za prvi put. Nakon što sam popio malo vode na izvoru i nakon što je i Ana došla počeli smo se spuštati.
Spust je bio prelud. Pustio sam sve kočnice na prvom strmijem dijelu staze te pokušavao izbječi zamke koje su se nalazile na korjenjem obraslom tlu. No tu sam možda pogriješio jer me opet počeo mučiti zglob kojeg sam prije dva tjedan na Ivanščici ozljedio. Na drugom dijelu sam malo usporio no pokušavao sam zadržati brzinu. Kada sam dotrčao do starta djelila se piva koja mi je dobro sjela nakon ovolikog napora.
