Bio sam uzbuđen kao školarac kada ide na izlet. Osjećao sam da će to biti taj dan. Iako sam dobro zaspao odmah kada je izašlo sunce počeo sam provjeravati koliko je sati na svom smartphonu. Prvi, drugi i treči put. Nemam običaj dizati se iz kreveta prije nego mi budilica zazvoni pa nisam niti danas. Dogovor je da Bojan i Ana dođu između 8 i 9 sati pa svi zajedno idemo u Čakovec. Nakon što sam si skuhao kavu, počeo sam prati suđe koje mi je ostalo od sinoć te sam se uhvatio i čišćenja štednjaka.
Nisam bio siguran da li da nešto gricnem prije utrke no s obzirom da ću utrku završiti tek oko podneva pojeo sam ostatke pohanog kruga kojeg sam išao peći sinoć oko 11 sati. Mislio sam si količina masti u tom kruhu će mi pomoći da prevalim prvih 10km. Ana mi je javila da će doči tek oko 8:45 što mi je ostavila dosta vremena da pripremim robu, operem kosu i odabim nuždu.
Kada smo došli u Čakovec pokupili smo svoje startne pakete te krenuli prema startu gdje smo se razgibali i istegnuli. Barem neki od nas. Bilo je tu puno ljudi s obzirom da su oni koi su trčali utrku na 5km startali s nama. Nakon nastupa mažuretkinja te pozdravnog govora sve je bilo spremno za početak.
steady as she goes
I krenuli smo. Pucanj je odjeknuo i pokrenuo gomilu trkača koji su nestrpljivo čekali na startu. Iako mi se činilo da je bilo malo gužvasto, krenuo sam nekim svojim postojanim tempom. Nakon prvog beepa sata trkača ispred mene, a koji je označavao ulazak u drugi kilometar malkice sam spustio tempo, ali ne previše jer hej, imamo još 20 km za utrkivanje.
Oko petog km primijetio sam kolegicu s cross lige koja uvijek ima dobar pace pa sam odlučio uskladiti se s njezinim. Nekada je ona bila ispred mene dok sam ja neko vrijeme preuzeo vodstvo te trčao kojih desetak metara ispred nje. Kolega iza nje je poticao navijače da navijaju za nju, što je večina i činila. Naravno moj iskušani recept trčanja polumaratona je od prvog puta nepogrešiv te tako na prvoj okrijepnoj stanici nikada ne uzimam vodu. Trčali smo večinom kroz sjenovite kvartove te je hladovina od drveća olakšavala samo trčanje. Neki navijači su navijali samo za žene, dok su neki samo za ljude starije dobi. Svatko je dobio svoju inspiraciju za dalje.
Oko 10-og km mi se razvezala tenisica na lijevoj nozi no to sam brzinski riješio te je tako ostalo do kraja utrke. Uskladio sam tempo s pacericom i njezinim kolegom koji je na kraju završio daleko ispred mene. Iz sjenovitih kvatrova skrenuli smo na otvorenu zaobilaznicu na kojoj smo odradili par kilometara po vručem suncu. Srećom na početku zaobilznice bila je postavljena druga feed zona koja je olakšala prolazak kroz taj naporan dio. Pacerica je trčala ispred mene no ponovo sam je dostigao i prestigao.
Počeo sam grabiti jače te smo ponovo ušli u još jedan kvart. Tu smo odradili par kilometara te se osvježili na feed zoni na kojoj sam uzeo pola banane te je počeo grickati. Izašli smo iz tog kvarta te skrenuli ponovo na zaobilaznicu i došli do meni zezunutog dijela.
Bio je 18 kilometar kada smo počeli uspon na nadvožnjak koji nas je djelio od cilja (kriza). Ovdje me prestiglo nekoliko natjecatelja no nisam se obazirao. Nekako sam mislio da mi se cilj promjenio te da je on sada samo završiti polumaraton no nakon što smo prešli osjetio sam olakšanje kada je pacerica prošla pored mene. Povečao sam tempo te pomalo preklinjao u sebi zbog toga.
No sada nije bio trenutak za kukanje. Iako je bio tek 19 kilometar sada je bilo da povučem. Pratio sam tako pacericu skoro kilometar kada sam je prestigao. Pobodrila me i rekla da sad krenem u sprint. Nisam oklijevao te sam krenuo u juriš. Iako obečana feed zona nije bila tamo gdje bi trebala biti nisam više o tome razmišljao.
use the force
Grabio sam naprijed najbrže što sam mogao. Konačno smo došli i do perivoja gdje sam prestigao dvojicu mladaca te se skoro razbio na jednom od zavoja kada sam zapeo u kamen. To me nije poljuljalo te sam nastavio dalje. Protrčao sam preko mostića koji je vodio iz dvorca prema glavnom trgu. Ovdje je bilo jako puno navijača. Staza oko mene se počela sužavati. Vidio sam samo tablu cilj i oko nje brdo ljudi. Krenuo sam u završni sprint te uletio u cilj gdje me čekala finišerska medalja. Čuo sam kada su prozvali moje ime, no rezultat ne.
Bio sam malo dezorijentiran nakon ulaska u cilj, ali bio sam sretan. Endmondo je pokazivao 1:45:12. Još uvijek čekam rezulate organizatora no jedno je poznato: PB je postignut.
Posije utrke čekali smo proglašenje pobjednika gdje je Ana postigla vrlo dobre rezultate te je završila na postolju.
Ovaj tjedan je bio vrlo upješan po pitanju postavljanje PBova. Iako ljeto dolazi i novo postavljanje PBova bi se moglo destiti tek na jesen, čuda su uvijek moguća.
Do slijedeće utrke 😉
EDIT: Službeni rezultati : 21,0975 (1:45:05) – 98. ukupno, 19. u kategoriji
