the fallen
Kako smo jučer planinarili po Kalniku i njegovim zubićima tako sam otvorio arhivu planinarskih članaka, onih o kojima sam vodio zapise i koji su opisivali zgode i nezgode baš po kalničkim zubima. Uhvatila me sjeta i nostalgija za tim, sada mi se čini jednostavnijim vremenima. Gdje su svi ti ljudi danas? S nekima sam još uvijek u dobrom kontaktu dok s drugima taj se kontakt izgubio. I način pisanja mi je bio drugačiji. Više sam iznosio svoja mišljenja i filozofije, pisao sam na drugoj domeni i publika mi je bila manja. Bio sam pod tim utjecajem. Ova spoznaja mi donosi smiraj u ova nemirna vremena. Odbrojavanja, liječenja od ozljeda, novih životnih ciljeva…. neuspjevanje u tim ciljevima, ponovno dizanje. Vremena su se puno promijenila od pisanja tih unosa, ja sam se promijenio.
workflow
Sunčano prohladno kasnozimsko jutro je bila kulisa za izlet na Kalnik i njegove zube. Dogovor je bio da se nađemo u 9:45 na parkiralištu kod pl. doma na kalniku. Znam, svetogrđe do doma autom tko je to vidio. Naravno parking je bio krcat pa sam se vratio nizbrdo i parkirao na doljnjem parkingu koji je dva zavoja i 50 metara spusta udoaljen od onog popularnog. Nisam znao tko sve na kraju ide jer je bilo puno odustajanja od naše standardne ekipe za izlete. Na kraju se okupilo nas sedemoro koji će poharati Kalnik ovog prijepodneva. Sedam žrtava za sedam zuba.
Krenuli smo po poučnoj stazi i ubrzo došli na prvi zub. Kao i uvijek to penjanje zna biti zeznuto, no puno nas je i međusobno si pomažemo. Iako sam ja bio tamo bio jedan s najviše iskustva na Zubima. U početku nisam skužio, no ovo je bio turistički izlet. Slikanje na svakom zubu, stajanje svako malo za odmor. Nisam navikao na taj tempo. Obično držimo nešto jači tempo kada prelazimo ove velebne stijene. Ili mi je to još ostalo od mojeg zadnje solo prelaska.
Malo zapinjem na trećem zubu, ona kosina s koje se moram dignuti i na kojoj obično razmišljm o životu sada je prijeđena uz navođenje tj. zaobilaženje ulijevo. Novi načini riješavanja problema su uvijek dobrodošli i ovaj je bio kao budali šamar. Došlo je vrijeme za škakljanje kalničke vagine. Ostao sam na začelju kolone koja se provlačila kroz uski tjesnac. Čuo sam Draganin glas od gore: gdje da stavim ruku, gdje da se sada primim? Dobivala je upute za svaki korak. Ovaj put brzinski sam prolazio ovaj dio na kojem sam prije puno više razmišljao. Takva je očito razlika kada ideš sam i kada ideš s grupom. Najteži je zapravio priječi srednji dio i uzjašizi kamen. Nakon toga je uspon kao pjesma.
By the poison in me
Help me decide if my fire will burn out
Before you can breathe
Breathe into me
Četvrti i peti zub smo već lakše prošli. Šesti zub je sam po sebi fantazija. Travnate kozje stazice koje još nisu prošarane proljetnim cviječem. Treba još malo pričekati. Cijeli izlet prožet pričama o poskocima, za koje u legendama pričaju da ih ima na Kalniku. Osobno nisam vidio niti jednog, ali čuo sam samo te mitske priče.
Sedmi zub je također obrasao niskom travom, a on je i označavao kraj našeg puta. Tamana kada smo komentirali sajlu koju koriste penjači, evo jednog penjača koji se bez ikakve opreme popeo po njoj. Takve egzibicije ćemo ostaviti za neka bolja vremena. Pred nama je bio spust po sajli. Prvi dio je uvijek lakši dok dođeš do police. Eh, onda onaj drugi je malo zajeban. Sajla nije baš pozicionirana na najboljem mjestu i spuštaš se po stijeni. Lijevo se nalaze izbočine za lakše pozicioniranje nogu, no zašt tamo postaviti sajlu?
Svi smo se siguno spustili dolje te krenuli na vrh Vranilovac prije konačnog spusta po sjevernom prilazu Vranilovcu. Onom po kojem se obično uspinjemo. Minus za vodića jer je podloga na počeku rahla i puna kamenčića, također jedna veća grupa planinara se baš uspinjala tom uskom stazicom. Mjesta za pogreške nije bilo. Ipak lijep spust kroz šumicu gdje je bilo naznaka proljeća u obliku visibaba koje su prekrile smeđe pumsko tlo.
Nakon ovog kratkog izleta, prošli smo samo 2km, posjeli smo u dom. Mala zakuska nakon velikog napora. Cijene iča i piča zbilja divljaju i za dom koji je lako opskrbiti ne vidim poantu ovako velikih marži. Piva iz ruksaka ima isti okus. Počeli smo i dogovore za slijedeće izlete koji su u planu za već par tjedana.
