running_event

spring-ish fast ten

spring is that you?

Nakon vrlo intenzivnog siječnja došla je veljača i druga utrka ove godine. Iako sam mogao trčati i polumaraton, odlučio sam se samo za utrku od 10km, prema nekim pokazateljima ako želimo biti dobri u maratonu moramo popraviti vrijeme polumaratona, ako želimo popraviti vrijeme polumaratona moramo biti brži na 10km, ako želimo biti brži na 10km moramo poraditi na brzini u utrkama na 5km i tako sve do jednog kilometra koji je recimo neka jedinica mjere.

Godinu sam dobro otpočeo utrkom na Savi gdje sam postavio novi osobni rekord na 5km. Sada nakon mjesec dana svakodnevnog grindanjana i trčanja bio je red da vidim da li mogu izdržati 10 km na višem tempu. Iako je već pred prije tjedan dana bilo vrlo hladno ovaj vikend je bila južina. Južina koja je donijela oblake i kišu.

Jutro je počelo zvonjavom alarma u 7 sati. Nisam baš mirno spavao jer su se alkoholne pare još ispravale iz mene od jučerašnje pive s starim prijateljem, a i bio sam valjda malo nemiran zbog same utrke. Počeo sam s uobičajenom jutarnjim ritualom ispijanja kave i pripremanja doručka od žitarica. Obavio sam one najpotrebnije prije nego što sam oko 8 otišao do dvorane pokupiti startni broj. Vratio sam se dosta brzo, a vani je bilo malo zimkasto no ne previše.  Bio sam u dilemi što da obučem. Da li da idem na kombinaciju dugog (dolje) i kratkog (gore) ili kratkog (dolje) i dugog (gore). Odlučio sam se za drugu kombinaciju koja bi mi trebala omogućiti maksimalnu fleksibilnost s obzirom da su bili najavljeni pljuskovi tijekom utrke.

Krenuo sam “lagano” (4:38) prema dvorani gdje je bio start. Putem me mali pug počeo naganjati. Morao sam paziti da mi ne ode pod noge kako bi izbjegao fijasko. Kada sam došao do starta bilo je još kojih deset minuta koje sam iskoristio za istezanje i zagrijavanje. Startali smo u 10:20 i krenuo sam žestoko. Nakon par-sto metara odlučio sam malo prikočiti. Tempo mi je bio previsok za moj ambiciozan plan koji ću sada podjeliti s vama. Prvih pet km trčati tempom oko 4:30 i onda drugih pet trčati tempom oko 4:00. To je bio plan. Plan koji mi je propao nakon prvih pola kilometra utrke.

Osjetio sam da mogu trčati nekim srednjim tempom oko 4:15-4:20. I da imao sam pacericu. Ah uvijek znam prepoznati talent. Njezini pokreti tijela su bili totalno drugačiji nego moji. Njezini su bili elegantno uvježbani do savršenstva te je bilo malo rasipanja energije naspram mojih koji su se oslanjali na snagu. Pratio sam je te smo se izmjenjivali pozicije tijekom cijele utrke. Na okretu sam ja bio ispred i Nikola mi je rekao da bih mogao početi trčati. Da to me motivirali prije dva tjedna kada sam isto čuo od dede Tonija tijekom treninga na istoj dionici, a sada sam samo održavao svoju “prednost”.

Tempo mi je tu zapravo pao i spustio sam ga na 4:20 – 4.25. Imao sam faze napora koje su  “normalizirane” nakon par trenutaka provedenih na tom tempu. Na okrjepnim postajama nisam ništa uzimao jer ono što će slijediti će me dovoljno osvježiti.

stuck in the rain cloud

Bio je osmi kilometar. Taman smo prošli okrijepne postaje kada je počeo pljusak. Na početku je to bila mala kišice koja je nosila osvježenje. Nakon nekoliko trenutaka ona je prerasla u pravi pljusak. Voda mi se počela slijevati u oči. Počeo sam rukama brisati znoj i kišu. Izgubio sam koncentraciju. Trčao sam par trenutaka na slijepo. Prošli smo ispod oblaka i kiša je prestala. Došli smo no zadnjeg S zavoja gdje je pacerica ubrzala, Bili smo u zadnjem kilometru.

51593517_2542405829157691_9029275631455567872_n
Ain’t no sound but the sound of his feet,
Machine guns ready to go  – – – Out of the doorway the bullets rip
To the sound of the beat

I ja sam ubrzao. No nisam mogao potpuno pratiti zbog prije spomenutog neadekvatnog prijenosa energije. Otišla je predaleko i više je mogao dostići. Ono što sam mogao je uskladiti tempo s njenim. Disanje mi je bilo pri kraju bilo sporadično. Na kraju sam završio utrku osam sekundi iza pacerice (43:12 po mjerenju organizatora, 43:17 po mjerenju Garmina).

mrzli_cener

back to the drawing board

Iako sam vrlo sretan zbog ostvarenog rezultata ima još tu puno mjesta za napredak. Slijedeći vikend je zadnje kolo kros lige Beretinec i Zimske brdske lige Ivanščica. Idem na obje utrke, nekako se osjećam spreman. Također se nadam da ću ostvariti PB na Ivi za sam kraj sezone. Nakon toga se okrećem individualnim planinskim treninzima i trčanja dužina (dosadnih, dosadnih dužina). No uz to moram negdje stisnuti i treninge brzine (fartleke i ostale karafeke).

Leave a Reply

Your email address will not be published.