running_event

pacekeeper

Nakon mog neslavnog nastupa na Hendrixovom polumaratonu bio sam loše volje, neki bi rekli depresivan.  Poznato je da svaki trkač koji istrči polumaraton iznad 2 sata može zapasti u ovo stanje. No odmah slijedeći dan sam išao da odmorim noge te istrčao 5 laganih km po ulicama Varaždina.

Mislio sam trčkarati svaki dan toga tjedna jer za vikend idem u Bjelovar te nezznam koliko ću se moći posvetiti trčanju. No nakon ponedjeljka sam odlučio da se neću trošiti te ću čuvati snagu za četvrtak. Za 3. kolo cross lige.  Da i ovaj tjedan sam bio nabrijan te sam ovaj put odlučio trčati u tenisicama koje mi se zasigurno neće odvezati. Iste one koje sam nosio na trail utrci u Ludbregu. Čak sam nosio i dres s te utrke.

Došao sam, ovaj put biciklom nekih 15-ak minuta prije početka utrke te se počeo zagrijavati. Bilo je puno ljudi na startu jer svi natjecatelji startaju u isto vrijeme i oni koji trče kraču dionicu kao i i oni na dužoj.  Pozicionirao sam se negdje u sredini grupe s dobrim pogledom na pacericu. Kako smo krenuli prestigao sam nekoliko ljudi te pratio curu po kojoj sam uskladio pace. Ponuknut iskustvom iz prošlog kola shvatio sam da ne trebam brzati i uskladiti tempo tijekom cijele utrke.

Iako su mi usta cijelu utrku bila suha nisam posustajao te trpio ovu neugodnost. Pratio sam pace te dodavao malo na taj pace. U dionici utrke do okretnog mosta trčao sam usporedno s pacericom ili malo ispred nje. Kako se most približavao odlučio sam malčice ubrzati. Trčao sam u grupi s još trojicom dok je paceric bila nekih 50m iza mene po mojoj procjeni. Tempo je bio oke i pokušavao sam se zakačiti na najbržeg.

S obzirom da je cesta po kojoj trčimo puna rupa nekada je trebalo taktički tražiti što čišći put. Uskoro se iza mene pojavila pacerica te je to bio znak da i ja ubrzam.  Povukao sam tempo no dedek koji me svaki put prijeđe je povukao više.  Klik, klik, klik  – otkucala su tri sata te označila istrčana četiri kilometra.

this moment, we own it

17757633_441443106187945_293807089313801533_n

Došao je trenutak za završni juriš. Zadnji dio ceste, nakon prelaska alsfaltirane ceste s kojom se križa, je puno čišći te je idealan za prestizanja. To se i meni desilo kada me u sprintu pretekla jedna druga natjecateljica. Koncentrirao sam se na disanje koje je bilo isprekidano te plitko. Tik pred sam kraj zašpurao sam se te punom snagom ušao u cilj te otčao stazu u vremenu  25:40m.

[youtube https://www.youtube.com/watch?v=tYQ1Okyi3g4&w=560&h=315]

Osjećaj je bio puno bolji nego nakon prošlog kola. Odmah sam se istegnuo kako bih izbjegao možebitne ozljede. Ipak u petak sam osjetio kao da mi se stara rana na loži lijeve noge ponovo otvorila. Ipak sutra idem malo trčkarati i to po “trail” stazi.

3kolo

Leave a Reply

Your email address will not be published.