happy trails
Eto dogodio se i taj dan. Došli smo na prvu “selsku” utrku, no to ne potcjenjuje njene kilometre niti težinu Došli smo oko 16 sati u selo Frkanovec gdje se održavala kros utrka. Iako se ona održava već petu godinu vidljiva je razlika u načinu obavljanja nekih stvari. Ničega nije nedostajalo samo su neke stvari bile malo drugačije. Podigli smo svoje startne pakete te se počeli pripremati za utku koja je slijedila. Trčkarali smo okolo te maprirali djeliče staze kojom ćemo trčati. Bilo je tu mnogo poznatih lica iz lokalnih klubova koji su se došli iskušati.
Sam event je počeo utrkama najmlađih trkača dobi oko 7 godina te onih malo starijih 12 – 15 godina. Nakon toga slijedila je podjela diploma te nagrada za najbrže. Nama ono nazanimljivije je tek slijedilo. Prvo je startala kraća utrka, ona od 4,6 km u kojoj je Bojan sudjelovao. U njoj je bilo puno više natjecatelja zbog svoje duljine, veća i konkurencija reklo bi se. No bez obzira na sve Ana i ja odabrali smo dulju dionicu od 10,2 km. Nismo niti znali što nas čeka. Iako je vrijeme bilo sunčano kada smo došli do starta utrke sunce se sakrilo iza oblaka što nam je olakšalo trčanje.
Pucanj iz pištolja (ne bi se čudio da je bila i puška) je označio start naše utrke. To me malo zbrecalo no uključio sam Endomondo i lagano krenuo. Pošto smo se pozicionirali dosta blizu prve linije nismo imali problema s zaobilaženjem drugih natjecatelja. Odmak nakon starta krenuli smo na livade gdje se nalazio prvi spust. S obzirom da je ranije padala kiša spuštao sam se s malo zadrške no s dovoljno šusa da preteknem neke natjecatelje.
Poslije spusta počeli smo trčati ivicom šume s malim mostičima na par mjesta. U tako lijepom okruženju pretrčali smo već 1 km. I tako se nastavilo. Trčali smo kroz livade ili šumarke dok smo se asfalta rijetko doticali. Endomondo me dobro pratio te mi govorio kojom brziom idem. Oko 5 km osjetio sam da mi nedostaje tekučine te je pregrijavanje počelo. Na moju sreću i svih ostalih natjecatelja na okrijepu nismo trebali dugo čekati.
Bio sam sretan te nisam to skrivao. Ovo je bilo i više nego što sam očekivao. Prava idila. Iako razgovora nije bilo puno tu se govorilo zamasima nogu, pokretima rukama te uzdisajima. Moji bioritam je djelovao na optimalnoj temperaturi te sam držao tempo s ostalim natjecateljima. Kilometri su se nizali, a moja sreća je bila sve veća. Na jednom spustu oko 7. km trčali smo rubom livade na kojem sam skoro završio u šumi te sam koristio ruke kako bih održao balans. Trčao sam u dobro društvu te smo ponovo utrčali u šumicu gdje smo prešli par brežuljaka.
Staza je bila kao iz snova, a atmosferu je užarilo sunce koje se pri kraju utrke pokazalo iza oblaka. Nakon izlaska iz šume, gdje je nestrpljivo čekao Bojan, slijedio je kratak dio po asfaltu te sprint po travi do cilja. Osjećaj je bio super! Rezultat nije bilo toliko bitan kao niti poredak. Ipak Endomondo je pokazivao 52 minute i nešto sekundi (nisam zapamtio) što je bilo čist oke za utrku od 10km i to s brdima. Ubrzo je dotrčao i natjecatelj kojega sam pretrčao u zadnjem laganom dugom brijegu te mi pružio ruku da mi čestita.
Pozdravio sam se i s natjecateljem koji mi je rival na kros ligi na Dravi. Nakon što sam popio nešto vode otišao sam do dijela ceste pred cilj kako bih bodrio Anu kada bude ulazila u cilj. Ubrzo se pojavila s Bojanom u pratnji. U potjeri su bile Sonja i pacerica s kros lige. Ana je ispričala fascinantnu priču gdje je cijela skupina od dvadestak ljudi trčala u krivom smjeru pola kilometra te je zbog toga tako kasnila.
Bez obzira na sve ovo je bila jako lijepa utrka na koju se željno želim vratiti. Ono što me čekalo slijedećeg dana nisam mogao niti pojmiti…..
