Jutro je bilo vrlo toplo. Čak je bilo toplije nego u Osijeku prije par tjedana. To zasigurno nije bio dobar znak jer sam nosio majicu bez rukava. Oko 9 sati smo došli u Čakovec, sat vremena prije početka utrke. Zaputio sam se pokupiti startni paket i uplatiti statninu. Rad nije bio dug pa sam to brzo obavio.
Ubrzo smo se našli s frendovima koji su također trčali te smo razgovarali o taktikama. Moj cilj je bio da preživim polumaraton te se nisam osjećao spreman kao što sam bio spreman na zimskome. Svi smo tražili mjesto u hladu te smo krenuli prema startu utrke koji je bio na istom mjestu kao i prošle godine.
Nakon uvodnog programa krenuli smo odjekom pucnja iz topa. Na prvih pet kilometara iznojio sam sve što sam mogao iznojiti. Na ovoj dionici je bilo dosta hlada te mi je tempo bio dobar. Nakon odvajanja utrke na 5km mi smo nastavili dalje desno. Okrijepnih postaja je bilo zbilja na pretek te tekučina nije nedostajalo. Osijetio sam da mi fali svježine te sam se na svakoj okrijepnoj postaji poljevao vodom te ispijao vodu ili sok.
Na prvim okrjepnim stanicama sam pio manje no kako su se kilometri nizali uzimanje tekučine je postalo prijeko potrebno. Bez obzira na sve osječao sam se dobro. Naravno nakon 10-og km tempo mi se smanjio.
Na 12. km stariji gospodin ispred mene se požalio uzrečicom: “Što mi je to trebalo u životu?”. I sam sam se puno puta pitao to. Nastavio sam postojanim tempom po nemilosrdnom suncu. Okrijepnih postaja nije nedostajalo te sam korisio svaku priliku da se zalijem vodom. Nažalost ta sviježina nije dugo trajala.
Nastavio sam dalje. Noge su mi bile sve teže. Oko 15-og km pretekao sam djevojku koja je doslovno stenjala od bola. Nastavio sam dalje svojim tempom na svakom koraku tražeći hlad. Na zaobilaznici ga nije bilo te je taj dio bio jedan od najtežih. Uskoro smo došli i do nadvožnjaka. Tu sam doživio jedan od zadnjih slomova. Hodao sam malo jer sam osjetio da mi se puls digao. Taman prije markera za 20km vidio sam natjecatelja kojega su u hladu “oživljavali”.
I taj zadnji km je bio jedan od težih. Klonio sam se sunca što više sam mogao. Ušli smo u park prije cilja i samo smo još dvorac morali proči. Nažalost ove godine nije bilo tepiha preko kamenja koje je vodilo do cilja. Letio sam dalje i konačno došao na cilj. Vrijeme (1:52:18) nije vrijedno spomena. Ne nakon ovakve utrke, gdje je svaki kilometar bio izazov. Definitivno mi fali treninga po suncu.
