late autumn boost
Zadnje kolo ovogodišnje Kontinentrail lige konačno je došlo. Tjedan koji mu je prethodio počeo je hladnjikavo te sam bio optimističan da će tako ostati i do kraja. Ostvario sam i super rezultat na kros ligi u Ludbregu što je pridonijelo još boljem osjećaju pred utrku.
Samo mjesto održavanje utrke je bilo u Rakovici što je značilo puno vožnje (oko 3 sata), ali vrijeme starta je bilo oko 11 sati pa nije bilo potrebe za preranim buđenjem (samo u pola 6 ovaj put :D). Vrijeme je to jutro bilo južnikasto i poluoblačno s naznakama sunčanog vremena. No to se promijenilo u teške kišne oblake i nadolazeću kišu kako sam se približavao Rakovici.
Podizanje paketa je bilo u objektu Speleon, a dočekao me i dugačak red. Na sreću, organizatori su ekipama koje se natječu u ligi podijelili startne pakete grupno pa nisam morao čekati u redu. Ali sam opalio jedan sebić s prahistorijskim lavom koji je bio tamo izložen. Susreo sam i Antuna koji je rekao da ne zna kako će trčati ovu utrku, a ja sam znao da će je istrčati bolje nego ja.
Startali smo 10 minuta do 11h sa kišom natopljenoj livadi. Krenuli smo u smjeru odakle smo se prije četiri godine vraćali. To je značilo blagi uspon. Činilo mi se da je dosta ljudi pohitalo naprijed u tih prvih par minuta. Adrenalin je učinio svoje. Pratio sam situaciju na terenu i našao se iza trkačice koja je skidala laganu kišnu jaknu nakon par minuta trčanja. Iako je bio listopad bilo je jako toplo.
Staza vijuga lijevo desno, gore dolje. Pa malo kamenja i tehničkog terena da se ne opustimo previše. Pozorno pratim oznake kada sam se našao u situaciji da više nije bilo nikoga ispred mene. Oznake za ovaj trail su bile crvene šape na drveću i klasične crveno bijele trakice. Lakše mi je bilo prepoznati trakicu nego oznaku na drvetu. Prelazimo preko mostića i skrećemo lijevo.
bear trail
Prva tri kilometra su dosta tehnički zahtjevna sve dok ne izađemo iz šume. Slijedi ravniji i manje tehnički dio. Na trećem kilometru se nalazi i prva okrijepa koju prolazim bez zaustavljanja. Trčim dalje stazom koja se lagano uzdiže. Opet ulazimo u šumu gdje kreće valoviti teren. Staza je u prvom krugu bila malo vlažna, no dovoljno skliska na par mjesta. Skriveno korijenje je ekstra sklisko. Na jednom dijelu nalazio se spust po kamenju i malim stepenicama. Tu sam bio ekstra oprezan.
Jedan od ljepših dijelova je bio lagani spust kroz jako trčljiv put kroz šumu i dolazak do spilje. Idemo iznad nje i spuštamo se skliskim spustom po stijenju i drvenim stepenicama koje su u prvom krugu još bile čitave. Nakon izlaska iz šume slijedio je još jedan blagi trčljivi uspon gdje uzimam suhe datulje koje sam ponio s sobom. Ubrzo skrećemo desno i ponovno ulazimo u šumu gdje ima još malo tehničkog i valovitog terena.
Kratak izlet po šumi i kreće spust. Dostiže me prvi trkač, mladi dečko s rekreativne staze taman prije dolaska na stepenice. Viče da nek trčim koliko mogu, a dobivam i titulu gospodin. Boktemazo, pa nisam toliko star – mislio sam si dok sam to čuo. Pretrčavam preko livade i skrećem lijevo u novi krug.
Dajem intervju u startno ciljnoj ravnini – pitaju me kakva je staza, ja velim dobra. Nisam se zaustavljao na okrijepi i pičim dalje u drugi krug. Osjećao sam se jako dobro i tempo mi je bio zadovoljavajući (za sad).
U drugom krugu dostižu me brzići s kratke staze među kojima je i Mateo. Lagano trčljivi uspon prije tehničkog uspona kroz kamenje. Zaustavljam se na okrijepi koja se nalazila na 10-om kilometru i pijem cedevitu te uzimam bananu. Nude mi red bull, a ja si mislim “kaj me hoćete ubiti!?” :D.
Pred kraj kruga dostižem Ivanu Zeljko na blagom usponu gdje sam u prethodnom krugu jeo suhe datulje. Hitro kroz šumicu i lagano dolje po stepenicama, opet. Zaustavljam se na okrijepi u cilju na kraju drugog kruga jer je prošlo već skoro sat i pol (1:26-27 je rekao Garmin). Uzimam cedevite i bananu koju u hodu jedem kako se penjem lagano uzbrdo.
this is no 10 second race
Kiša je padala sporadično tokom utrke i tokom trećeg, zadnjeg kruga je ponovo počela. Malo mi je već bilo muka od ponavljajuće staze i nije mi više bilo tako zabavno. Možda je zbog umora, a možda sam samo bio gladan. I staza je bila sva izgažena i svakim korakom gnjecavija i skliskija.
Nailazim na dosta trkača s kratke staze, a također počinjem dostizati i trkače s duge staze. Prvi je bio kolega iz Lastavica, a nakon njega je bio trkač kojeg sam pratio dugo vremena, no tehnički dijelovi su me dosta usporavali. Ali prešao sam i njega.
U zadnja dva kilometra dostižem trkača koji me prestigao na početku utrke. Imao sam svoju metu za ganjati. Slijedio sam ga u stopu do jednog od zadnjih šumaraka gdje sam preuzeo vodstvo. Vodio sam na kratko jer me prestigao kako smo se približavali stepenicama. Usporio sam na tom spustu jer nisam imao baš želju da se ubijem na skliskim stepenicama. Sprint po livadi prije cilja i završio sam deset sekundi iza desetoplasiranog s rezultatom 2:11:04 što je jako dobro vrijeme. Malo mi je žao tog zadnjeg spusta. Očito još moram raditi na tome.
Otišao sam se odmah preskinuti jer sam bio mokar do gaća. Pojeo sam fini vege grah i popio pivu dok sam čekao proglašenja. Nažalost drugo mjesto u kategoriji mi je pobjeglo za 0.1 bod te sam osvojio broncu kao i prošle godine. Sve u svemu je bila dobra konzistentna sezona. Malo me ITB mučio nakon pretrčanih 100 milja, ali sam pametnim (ne)treningom uspio izvoziti ovu sezonu do kraja. Što sad? Još jedna “utrkica” po transverzali Ivančice i onda zimski san do proljeća i novih izazova. A možda i povratka u Kontinentrail ligu 😉
