running_event

another bear in the cave

Plitvički polumaraton – utka koju sam očekivao cijele godine te utrka koje sam se najviše bojao. Zadnji put sam ovu utrku otrčao prije dvije godine i to mi je bio prvi polumaraton kojega sam istrčao. S obzirom da je to brdoviti polumaraton za njega treba jače trenirati. Ove godine nisam baš trenirao za polumaratone pa tako nisam niti za ovaj. Kako se on  održava početkom šestog mjeseca vručine su česta pojava. Još jedan detalj koji krasi ovaj maraton.

Krenuli smo dosta rano toga dana, već oko pola 5 smo bili na autocesti prema Zagrebu i dalje prema Karlovcu i Plitvicama – našoj krajnjoj destinaciji. Putem nas je oprala kiša koju sam priželjkivao da pada tijekom utrke.  Došli smo dosta rano. Več 15 do 7 smo bili kod kolege trkača koji je za nas podigao startne pakete dan prije. Odlučili smo da odemo na kavu poslije što smo parkirali auto na parkiralištu u šumi. Na kavi raspravljamo o tektikama trčanja i opremi.

Utrka je počinjala u devet sati. Pola sata prije krenuli smo prema startu. Malo smo zalutali te smo počeli trčati po zadnjoj trasi polumaratona kojeg sam se prisjetio od prije dvije godine. Trčkaranje kroz hlad šume je bilo vrlo opuštajuće. Spustili smo se do starta gdje je već bilo more trkača. Zbuksali smo se u sredini nekoliko metrara iza prve linije. Bilo je tu puno poznatih lica. Opet sam podvezivao tenisice te ostavljao dosta mjesta da mi ne budu prenapete.

More ljudi se pokrenulo i ja s njima. Bio sam opušten te sam krenuo jako. Nakon prvog zavoja krenuo sam u slalom između trkača. Tempo poslije prvog kilometra mi je bio dobar te sam samo tako nastavio. Prepustio sam se nizbrdici te sam lagano klizio prema dolje. Susreo sam kolegu trkača s kojim sam došao na Plitvice te smo zajedno pretrčali kilometar – dva. Pretrčali smo čak i Veroniku Jurišić – kraljicu brdskog trčanja – koja se držala iza nas kojih sto metara (nije bilo bitno što je ona trčala maraton). Kolega je otišao malo naprijed, a ja sam natavio kliziti cestom prema dolje. Kilometri su se samo nizali.

Tako je bilo do poslije mosta preko rijeke Korane gdje je počeo prvi manji uspon. Veronika je jurnula naprijed dok sam ja počeo usporavati. Krenuo sam lagano u brdo jer sam znao što nas sve još očekuje. Ubrzo je i došlo skretanje uljevo – ubrdo. Tu sam se počeo štedjeti jer smo bili na čistini, a sunce je pičilo. Pičilo je jako.

S nestrpljenjem sam dočekao 10. kilometar i drugu okrijepu. Uzeo sam bočicu s vodom i veliki dio polio po sebi dok sam manji dio popio. Uzeo sam i bananu koju na kraju nisam niti pojeo. Nešto je nedostajalo. Nije bilo tamburaša i drugih muzikaša koji su bili prisutni na nekim raskrščima prije dvije godine. Bio sam malo razočaran. Hlad sam hvatao svakom prilikom. Ovo više nije bio polumaraton, ovo je bila utrka za preživljavanje. Preticalo me dosta ljudi, a s nekima sam izmjenio i par riječi međusobne potpore. Delirij je vladao kada smo došli do sjenovitijeg dijela staze i krenuli s spuštanjem u nacionalni park.

34579359_2185161404882137_5946763292285337600_o

#samopozitiva

34583325_10156381788538875_2755574407781941248_o

Noge su mi se nakon 15. kilometra činile teške kao olovo. No nastavio sam svojim tempom dalje. Nakon prelaska kroz park slijedio je dio gdje se okrećemo u šumi i idemo prema cilju. Prije okreta to je mali uspon, a nakon pista za polagano ubrzavanje. Veselje traje kratko. Taman do uzbrdice prije zadnje okrijepe. Zadnjoj okrijepi sam se posebno veselio. Tu sam uzeo jednu čašu izotonika, bocu vode koju sam ponovo potrošio na poljevanje i bananu koju sam sada pojeo. Hodao sam kojih 50 metara dok sam sve to obavljao te sam krenuo odlučno naprijed. Bilo je samo još samo dva kilometra do kraja i jedna uzbrdica.

Štedio sam se koliko sam mogao i dobivao salve ohrabrenja od prolaznika koji su prolazili našom rutom. Pogledao sam na sat i otprilike izračunao koliko bih mogao istrčati ovaj polumaraton. Sputio sam se niz zadnju strminu i uletio u cilj. Vrijeme: 1:50:16 (chip time) – sedam minuta gore od PB-a, 10 minuta bolje nego prije dvije godine. Mnogo bolje nego što sam predvidio. Bio sam sretan što sam preživio ovaj prekrasan polumaraton. Odmah dobiješ motivacije za ostatak nadolazeće sezone.

https://www.youtube.com/watch?v=s43sptuwkvA

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *