Cijeli tjedan sam pogledavao vremensku prognozu. Na početku tjedna kada sam vidio da bi mogla padati kiša mislio sam: “Ma to je dugoročna prognoza, neće padati kiša”. Kako se vikend približavao sve sam nervoznije pregledavao prognozu sada i uključivši norvežane za koje se neki kunu da su najtočniji. Kiša je još uvijek bila najavljivana.
Na početku tjedna sam odradio trening od klasičnih 12 km po cijelom Varaždinu. Nisam trenirao svaki dan kao tjedan ranije te sam čekao utrku cross lige u četvrtak. Uobičajenih 5 km po šljunku mi je dobro došlo kao trening bez obzira na zagrijanu atmosferu na startu. Utrka je prosla dobro no trcao sam 30-ak sekundi losije nego na prošlotjednoj utrci. Bez obzira na sve još uvijek držim 10-to mjesto s time da u slijedećim kolima moram trčati brže kako bi ostao na toj poziciji.
Slijedilo je par dana odmora prije utrke. Mislio sam na prehranu te se carbloadao. Ovaj put to je uključivalo tjesteninu potpomognuta vitaminima iz paprike koja je bila večinski udjel u jelu uz vec navedenu tjesteninu. Mislio sam i na prehranu pred samu utrku. Odlucio sam to budu banane koje sam nabavio par dana prije utrke. One bi mi trebale dati svu snagu koja bi mi bila potrebna za utrku. Uz izotonike koja sam pio dan ranije to bi bila dobitna kombinacija.
Probudio sam se u rano nedjeljno jutro oko 7 sati i provjerio situaciju vani. Kiša nije padala no asfalt je još bio mokar od sinoćnjih padalina. Krenuo sam s svojim uobičajenim jutarnjim rutinama ispijanja kave te pregledom relevantnih vijesti. Malo prije 9 sati kiša je ponovo polela padati te sam odgodio polazak na start utrke. Na sreću kiša je bila kratkotrajna. Zaputio sam se prema trgu na kojem je bio start i cilj kako bih prije utrke podigao startni paket. Uskoro su mi se pridružili Bojan i Ana koji su također došli sudjelovati u utrci.
Napetost koja je rasla iz trenutka u trenutak, se mogla rezati nožem i svi su bili nestrpljivi i nabrijani. Nakon dječjih utrka zaputili smo se natrag u podzemnu garažu da se pripremimo za utrku. Bilo je mnogo istomišljenika koji su se istezali i rastrčavali u toplom okružju. Ostalo je još malo do početka te smo se odvažili popeti na trg na kojem je pljuštala kiša. Čekali smo tako stisnuti ispod nadstrešnice početak utrke čiji je start malo odgođen zbog pljuska. Kada se kiša malo smirila organizator nas je pozvao na startnu liniju.
Nakon par minuta čekanja na pljusku konačno smo krenuli. Osjećaj je s obzirom na padaline bio fenomenalan. Krenuo sam svojim tempom po asfaltu ispunjenim lokvama. Trazio sam što sušu liniji no nekada nije bilo druge opcije nego skakati po lokvama (puddle jumper). Kako su se prvi kilometri kupili tako je kiša jenjavala. Oko trečeg kilometra sustigao sam Anu koja je išla svojim tempom koji me povukao. Na četvrtom kilometru sam odlučio smanjiti tempo no to mi nije uspjevalo do negdje osmog – devetog kilometra kada me pacerica prestigla. Iako me ponos malo zapekao znao sam da moram stabilizirati tempo i odabrati onaj koji će me povesti do PB-a.
Na drugoj okrijepnoj postaji popio sam malo vode te nastavio dalje. Kišica je ponovo počela da pada no ne u onoj količini kao na startu te je došla kao dobro osvježenje. Skrenuli smo prema ravnici koja nas je vodila prema okretištu. Ovaj dio je bio pomalo naporan jer mi se sad obio u glavu (tj. noge) moj ubrzani tempo sa poćetka utrke. Noge su mi se svakim korakom bile sve teže. Da mi to ne bi bilo dosta lijevom rukom su me počeli prožimati trnci. Svako malo sam ispružao ruku da se riješim neugodnog osjećaja no on nije nestajao.
Poslije okretišta slijedio je dugi povratak u grad. Oko 16-17-tog kilometra bio sam u dubokoj krizi. Teške noge i oštra bol u lijevoj ruci su mi uništavale raspoloženje no pokušavao sam ostati pozitivan. Na ovo dijelu me prestiglo dosta natjecatelja te između ostalog i cura koju sam prestigao u ciljnoj ravnini prošle godine. Razmišljao sam samo o zadnjoj okrijepnoj postaji. Nedostajalo mi je energije što su potvrdili i zvukovi iz abdomena. Banane koje sam smazao za doručak mi očito nisu bile dovoljne.
Dugo iščekivana okrijepna postaja mi je pružila dovoljnu količinu šećera u obliku cedevite koji će mi dati snage za dobar finish. Iako je moj plan ići svom snagom zadnja dva kilometra taj plan je pao u vodu te sam tempo povećao tek u zadnjem kilometru. Kada sam vidio ciljnu ravninu ubrzao sam na tempo sprinta te prestigao tri – četiri trkača.
Kako sam zadnjeg natjecatelja prestigao u samom zavoju tako je došlo do malog kontakta. Ponovo sam ubrzao i preletio ciljni prag. Zaustavio sam se kraj djevojke koja je djelila finišerske medalje te prvoga koga sam vidio je bila Ana koja je završila skoro 10 minuta prije mene.
Krenuli smo prema stolu s okrijepama gdje sam uzeo komad banane. Endomondo mi je prikazivao dobar rezultat baš onaj koji sam priželjkivao. Zasigurno sam posjekao svoj prijašnji rezultat no nisam bio siguran za koliko. Prema mjerenjima organizatora trčao sam 1:44:38 što je poboljšanje od 27 sekundki koliko sam istrčao prije pet mjeseci u Čakovcu. S obzirom na prošlogodišnji nastup na ovom istom polumaratonu poboljšao sam vrijeme za desetak minuta što je dobar napredak. Sada trebam nastaviti s pripremama za Ljubljanu i to je to samo da kiša prestane.
https://www.youtube.com/watch?v=7zivFnWrtyE
