Sat je zazvonio u 5:30 i bilo je vrijeme za pokret. Krenuli smo na “dug” put prema Osijek gdje se održavala današnja utrka. Pokupili smo i zadnjeg suputnika prilikom izlaska iz Zagreba i kretali se dalje autocestom A4 prema našoj destinaciji. Imali smo kratko stajanje na benziskoj, no bez obzira na to dosta smo brzo došli u Osijek. Već oko pola 9 smo bili tamo. Prilikom ulaska u grad malo nas je poškrolila kiša. Kao da blagoslivlja naš dolazak.
Potražili smo mjesto gdje su se dijelili startni paketi, koje je bilo vrlo blizu mjesta starta utrke. Izbjegli smo i gužvu te smo se vratili do auta da se pripremimo za utrku. Startni paket je bio izraziro bogat te je unjemu bilo dosta korisnih stvari, od pića do hrane bonova za kupnju pa i sredstva za pranje rublja.
Malo smo se zagrijavali na glavnom gradskom trgu te s nestrpljenjem čekali početak utrke. Oko 10:20 smo se primaknuli startnoj liniji te među ruljom čekali start. Iako je start bio predviđen za pola 11 do tog raspletaja događaja nije došlo. Čekali smo 25 minuta na, kako smo kasnije saznali natjecatelje koji su podizali startne brojeve na dan utrke. Gužva je bila velika pa nije bilo niti čudo da se tako nešto dogodilo.
Oko 11 konačno su nas pustili. Kasnije smo saznali da je bilo i padova prilikom starta što je vjerojatno bio rezultat čekanja. Krenuo sam lagano s obzirom da je bila velika gužva na startu. Potegao sam dobrom tempom 4:34 no s obzirom da sam osjetio da su mi se mišići nisu još opravili od zadnjeg kola lige. Postupno sam usportavao na tempo od 5:00.
Trasa je bila životopisna pa samo prvo prolazili kroz farmu konjičkog kluba Osijek prije nego su nas iznenadili tamburaši oko četvrtog kilometra prilikom laganog uspona na nasip. Nastavili smo šetnjicom uz Dravu gdje je bilo mnogo mladih glazbenika koji su svirali. Došli smo do 8 kilometra gdje smo skrenuli natrag prema centru te smo se u hladovini visokih zgrada lagano znoijili. Sunce je pržilo i niije bilo milosti.
Na dijelu utrke Osijek je odzvanjao s puno dobre muzike. Naupečatljiviji su mi bili tamburaši koji su svirali Mišu Kovača i onu njegovu “Svi pjevaju, ja ne čujem”. Ubrzo su te taktove zamijenili zvuci uličnog benad koji je pjevao pjesmu Parnog Valjka. Nakon okreta tijekom prelaska jednog od križanja neka ženska mi je rekla “opusti koljena biti će ti lakše” ostao sam u čudu. Da, bilo mi je teško, ali to sam mogao zahvaliti podsloju kojega sam obukao na sebe.
Prala me mega kriza kada smo skrenuli u park u kojem su svirali jazz. Skoro sam stao no znao sam da moram nastaviti dalje. Rekao sam sam sebi još samo trećina. Poslije parka skrenuli smo prema Trvrđi, jednoj od znamenitosti grada. Tamo nas je ponovo dočekala tamburica i ijukanje. Podloga se promijenila te je bilo malo zeznuto trčati po velikom kamenim blokovima. Skrenuli smo prema placu gdje trčimo iza štandova te nas misrisi domačih jela i mirodija zaokupljaju.
Kretali smo se prema još jednom od znamenitosti grada Osijeka – velikom visečem mostu preko rijeke Drave. Iako se trebalo malo popeti vjetrić koji je puhao kada smo trčali preko mosta donosio je potrebnu svježinu. Na drugoj strani mosta čekalo nas je osvježenje u obliku okrijepe koju su pripremili organizatori. Trčali smo uz Dravu oko kupališta koje nažalost još nije bilo pušteno u rad.
Tu i tamo su na asfaltu po kojem smo trčali pisale motivacijske poruke. “Life begins outside the comfort zone” je bila samo jedna od njih. Prije povratka na most preusmjereni smo u parkić gdje trčimo po zelenoj podlozi te nas usput bodre violončalistica i saksofonist. Aplauzirao sam djevojci koja je svirala violinčalo iako nisam znao melodiju koju je svirala. Kada smo konačno skrenuli prema mostu čuo sam melodiju koju je svirao saksofonist. Bila je to pjesma Sude mi od Thompsona te je nekako bila prigodna.
Taman prije mosta bila je oznaka za 20 km što je značilo da je kraj blizu. Preko promenade smo se vračali do starta te nas je samo još lagani uspon dijelio do cilja. Ubrzao sam te konačno došao do cilja uz rezultat 1:51:51 prema mojem satu. Zbog vručine mi se činilo kao sam sam pretrčao puno više. S guštom sam popio pola litre pive koja je vrlo brzo nestala.
Sve u svemu vrlo specifična utrka koja je ostavila vrlo dobar utisak na mene. Čak razmišljam da se jednom vratim, možda čak već slijedeće godine. Čekali smo i proglašenje pobjednika koje je isto kasnilo kao i sam start. Ana je osvojila prvo mijesto u svojoj kategoriji te postavila novi PB. Za mene će biti drugih prilika za postavljanje PBova. Čakovački polumaraton je jako blizu…
