Iza mene je jedna od mojih najaktivnihih godina. Aktivna baš po onome što riječ opisuje – samom kretanju. Iako ove godine nisam planinario onoliko koliko sam htio (bilo je par dobrih izleta koji će mi ostati u dobrom sjećanju), bio sam aktivan u trkačkom svijetu. Nanizalo se utrka od kojih su mi najdraže one kraće 5 – 10 km. No i one dugoprugaške nisam izgbjegavao.
Nadraže su mi bile one neobične, kao “seoska utrka” u Frkanovcu koja se pokazala kao prekrasan trail ili Boroša koji nas je poveo iz centra Republike do vrha Sljemena. Ligaške utrke su također ubačene u raspored te se tu našla povranička cross liga na Dravi koju sam ove godine u potpunosti istrčao i Puntijarka kao i Lagvić koje su orijentirane na osvajanje Sljemena.
Nakon jučerašnje dočeka Nove godine odlučio sam da alkoholne pare ostavim na ulici. Plan je bio da odspavam 3 sata te tada operem 10km. No kako to biva život se umješao te umjesto 3 sata spavao sam 5 i u među vremenu je počela da pada kiša. Odlučio sam pričekati no kiša nije jenjavala. Čak sam primijetio i kolegu trkača koji mi se prošuljao ispod prozora. Bio je spreman za vremenske uvjete i bio je obavijen kišnom jaknom.
Mislim da sam još više nabrijan na zimski polumaraton koji će se održati krajem mjeseca nego prošle godine. Čak sam se i prijavio i uplatio startninu. Neka cijeli svijet zna. E sada pripreme mogu da počnu. Prvi tjedan makismalna kilometraža, čak sam mislio odraditi i neku dugometražnu stazu u subotu. Plan je dobro krenuo i danas sam odradio 15km. Na prvom nadvožnjaku sam vidio kolegu trkača koji mi se čini da je radio vježbe brzine jer je pretrčavao nadvožnjak u oba smjera dok sam ga ja prelazio u jednom smjeru.
Naravno nakon 10 km u glavu mi je jednostavno skočila ova dolje pjesma i nije se skidala s playliste dobrih 4 km sve dok je nije izgurao Eye of the tiger.
Ovo se može okarakterizirati kao dobar početak godine, ali vidjet ćemo kako će se sve rasplitati.