New Year, New me and all that shit. Popularizacijom trčanja sve se više ljudi iz naše sredine počelo baviti baš time. Neki kažu da ti za to trebaju samo dobar par tenisica. Baš sam danas pročitao članak koji objašnjava koliko je važna zimska baza za postizanje dobrih rezultata. Spominje se i nagrada koja obično dolazi s proljećem jer smo preko zime ostali aktivni.
Moramo priznati da u prosincu nisam baš bio aktivan što zbog posla što zbog dolaska nižih temperatura. No odlučio sam to sve nadoknaditi u siječnju. Čak sam se pridružio i izazovu na aplikaciji Garmin Connect. Treniram sam te mi je tako lakše određivati duljinu i tempo treninga. Makar mi neko društvo nebi škodilo.
Tek je prošlo 4 dana koliko izazov traje a neki natjecatelji su već pretrčali skoro 60km. Do kraja mjeseca je ostalo još 4 tjedan i veliko finale u obliku 2. zimskog polumaratona će se manifestirati 28. ovog mjeseca. Sigurno ću prikupiti mnogo kilometara, no bitno je biti prvi je li ne? Također su mi konkurencija frendovi iz Zagreba što mi daje poticaj, ali znam i da će toliko i prva mjesta biti teže za dosegnuti.
Zima ove godine nije toliko oštra pa mi odrađivanje treninga nije toliko mrsko. Mogao bih ići trčati svaki dan da nemam drugih obaveza. Kuhanje obroka, spavanje, pospremanje sve je to dio životne rutine. Nekada mi se ćini da su dani bez broja, imena i boja 😀 . Za vikend ću posegnuti za Sljemenom te nabildati noge u 9km do vrha. Nadam se da ću moći hodati u ponedjeljak.
