Prvo kolo naše domaće Zimske brdske lige Ivančice odlučio sam preskočiti. Dao sam tijelu vremena da se oporavi od maratona.
Sudjelovao sam u ostalim kolima i to na stazi Mrzljak. Već prošle godine sam bacio oko na ovu novu stazu zimske brdske lige. Na drugom kolu lige bilo mi je baš zabavno bez obzira što nas je sve u prašini ostavio divlji koprivnički vuk. Završio sam utrku na drugoj poziciji.
Treće kolo krenulo je jako i lovio sam čovjeka ispred sebe. Kada se slomio kilometar prije cilja mislio sam da je to to. Pobjeda je moja. U kojem grmu se skrivao vuk? Kada smo došli na cestu iza sebe sam čuo ubrzane korake. Nisam imao snage za potegnuti.
Pobjeda mi je pobjegla za sekundu, za tri koraka. Bilo je to izazovno kolo i postigao sam tada najbolje vrijeme. Četvrto kolo je isto bilo snježno, no bez obzira što sam poveo konkurencija me sustigla.
Na petom kolu mislio sam da sam prvi do nekih 50 metara pred cilj kada sam vidio trkača koji je došao ispred mene za neke četiri minute. Bilo je to ledeno i sklisko kolo. Cijelu ligu sam vukao stare ozljede. Ozljede koje su polako jenjavale. Osim što je svako kolo bilo zabavno bilo je i teško i bolno. Pregovaranje s bolovima, pregovori sa samim sobom. Stisneš koliko ti bol dopušta.
Zadnje kolo održano je početkom veljače. Nisam se baš veselio tom kolu. Na startu sam vidio samo jad i čemer. Zima i sivilo. Ovo je bilo i jedno od kola zimske lige SZ Hrvatske. Bilo nas je više nego inaće. Bez obzira na situaciju otisnuo sam u utrku u nekom uobičajenom tempu.
Jedinu konkurenciju sam pretekao na prvom kilometru i ostvario pet minuta prednosti u ostatku utrke. Pobijedio sam i tako potvrdio svoje ukupno mjesto u cijeloj ligi. Osjećaj pobjede i zasluženosti je izostao. Gdje je nestala konkurencija s kojom sam se tjerao u prvih par kola?
are you wining son?
Neka znanstvena istraživanja vele da količina testosterona ovisi o tome da li imamo osjećaj da “pobjeđujemo” u životu. Koliko je to sad važno kome ovisi o njemu samome. Uvijek je dobro imati više nego manje jel?
Ne moramo pobjeđivati u utrkama ili osvajati pehare ili medalje nego samo moramo zavarati mozak da “pobjeđujemo”. Zadnje kolo lige osvojio sam prvo mjesto i na taj način potvrdio svoje prvo mjesto u ukupnom poretku lige, no to mi nije donijelo taj osjećaj pobjede i zadovoljstva. Kako bi Scooter rekao “the chase is better than the catch”.
Traženi zadovoljstvo sam dobio sljedeći dan kada sam uspio napraviti 100 zgibova unutar 20 minuta. To je bio time cap da napravimo 10 rundi po 10 zgibova i 20 air squatova. Bilo je teško, no odvažio sam se da neću koristiti gumu kao olakšanje. Kao “safety net”.
Postao sam dovoljno pouzdan u sebe da sam u mogućnosti obaviti postavljeni zadatak. Taktika je bila ključna i mada je cilj bio vremenski (for time) ja sam imao svoju misiju. Sve ili ništa. Na kraju sam i uspio. Dokazao sam da mogu, da sam jak mada često vjerujem da nisam.
do hard shit – unknown