Skoro pred svaku utrku me drži neko uzbuđenje. Posebno pred utrku na kojoj prethodno nisam bio, niti nisam upoznat s terenom. Ove godine zima je obilovala snijegom (višim, planinskim djelovima) pa je tako najavljen snijeg na stazi. Ne sjećam se utrke na kojoj smo gazili po snijegu.
Probudio sam se dosta rano. Bio sam uzbuđen pa nisam baš preduboko spavao. Budilica je zvonila u 5:15. To mi je dalo dovoljno vremena da se pripremim za pokret u 6:30. Maja me pokupila pokupila točno na vrijeme te smo prije ulaska na autocestu pokupili Šteficu. Iako sam već ranije bio u Sošicama, zaboravio sam koliko je zavoja do samog mjesta. Krenuli smo malo ranije kako bismo stigli do kraja prijava koje su se zatvarale u 9h, iako je utrka počinjala u 10h. Izgleda da smo izbjegli gužvu i nismo dugo čekali u redu za prijave.
Čak smo imali i vremena za tradicionalnu kavicu prije starta. Nisam se nešto previše zagrijavao jer je bilo sunčano i imao sam 36km za razvrtavanje mišića. Iako je dosta ljudi odlučilo startati u kratkim rukavima, ja sam odabrao kombinaciju od dva sloja s rukavicama u rezervi i buff kao stalni dodatak. Rečeno je da bude snijega, zime, planina.
over the hills and far away
Krećemo točno u 10h. Sve tri staze odjednom 9, 18 i 36 kilometara. Već vidim da će ovo biti veselo. Nakon startne ravnine odmah skrećemo lijevo i na mali uspon po asfaltu, no podloga se brzo mijenja i prelazimo na kombinaciju makadama/šumskog puta. Tehnički zahtjevniji teren zaobilaženja i prelaženja preko kamenja predstavlja dobru razbibrigu u ovim početnim trenucima utrke.
Kako smo startali sa svim ostalima, nisam siguran koliko brzo bih se trebao kretati. Jurimo nizbrdo po šumskim puteljcima i ugaženom lišću. Svi imaju istu boju broja pa niti tako ne mogu raspoznati sudionike drugih utrka od moje. Prva dva kilometra su brzo prošla i došli smo do razdvajanja rekreativne od ostalih staza.
“Hej, pa tu je neko skretanje” – čuo sam jednog trkača kako je viknuo na širokoj makadamskoj stazi koja je vodila nizbrdo. Došlo do zbrke i odmah sam se zaustavio. Volonter koji je bio na skretanju nije aktivno usmjeravao trkače. Pogledao sam na sat u mapa je ukazivala na put koji je vodio desno.
Spuštam se brzo kroz puteljak ispunjen lišćem i kamenjem. Nasreću, nisam se nigdje poskliznuo ili krivo stao. Na izlasku iz šume smo prošli preko mostića koji je prelazio nabujali potok. Spust i veselje je trajalo do otprilike šestog kilometra. Nakon toga počeli su usponi. Penjali smo se kroz borove šume i kamenjar. Kamenjar koji je isijavao toplinu.
Na laganom usponu koji je vodio prema prvoj okrijepnoj stanici počeo sam jesti suhu smokvu koju sam pripremio. Prošlo je skoro sat vremena i bilo je vrijeme za malo šećera. Na okrijepnu stanicu dolazimo kako su napisali – 10,5 kilometara. Pijem kolu, jedem naranču te uzimam komadić banane sa sobom koji grickam usput.
Nastavljamo marš kroz kamenjar i vrućinu. Ulaskom u šumu se uvjeti za trčanje poboljšavaju, a s lijeve strane sam u grmlju spazio olupinu plavog fičeka. Na proplanku smo uvidjeli prve tragove snijega toga dana. Ovdje mi se dogodio nečekivani pad. Otklizao sam se na blatnoj podlozi i cijelom dužinom se pružio po lijevom boku. Sve je bilo dobro. Samo sam se podigao i nastavio trčati. Nitko nije ništa vidio.
Nastavljamo trčati proplankom koji pruža pogled na udaljena naselja u dolini. Oko 13-og kilometra, proplanak se pretvorio u novi uspon gdje me pretekao Mateo. Pomislio sam si : “Što on tu radi” On je obično puno brži od mene i kako trči kraće distance trebao je biti kilometrima ispred mene. Nastavio sam žustro naprijed uz brijeg.
stepping stones
Malo prije 15-og kilometra se odvajamo od kratke staze i na čas ulazimo u gustu i mračnu borovu šumu. Grickao sam male komadiće suhih smokava koje sam ponio sa sobom, no žvakanje mi nije baš išlo. Uspon prema Sv. Geri se činio vrlo zanimljivim.
Jaki usponi po platou ravnih dijelova gdje se može malo potrčati pa ponovo oštri uspon. Bilo mi je žao što nisam ponio štapove sa sobom. Odbrojavao sam kilometre do sljedeće okrijepne postaje koja je trebala biti kod vrha. Na jednoj livadi par kilometra prije vrha prelazimo preko snijega koji se topio i iskorištavam priliku da se malo ohladim trljajući snijeg po rukama.
Trčkaramo uz državnu granicu te vidim postavljene oznake granica. Par kilometra se krećemo kroz susjednu nam Sloveniju. Usponi su mi ubili entuzijazam i dosta hodam čekajući da što prije dođem do sljedeće okrijepne postaje. Odašiljač koji označava vrh vidi se u daljini, no ima još par kilometara do njega.
Konačno dolazim od okrijepe, pijem kolu i jedem oguljene komadiće naranče koje su mi tako pasale u tom trenutku. Pijem malo previše kole te mi se javio čudan osjećaj u trbuhu kada sam krenuo po livadi prekrivenoj snijegom nizbrdo. Na moju sreću brzo je nestao. Priroda je prekrasna i posvuda ima ranog proljetnog cvijeća.
Poslije šume dolazim na brzi široki makadam koji vodi prema nizbrdo i ulazim ponovo u šumu gdje dostižem jednog natjecatelja koji je imao problema s pronalaženjem oznaka. Na 27-om kilometru na brzom spustu malo smo promašili stazu i morali se malo vratiti uzbrdo.
power failure
Gazili smo preko dva potoka na kojima sam se pokušao ohladiti. Znao sam da bih uskoro mogao zakuhati. To mi se i desilo na 29. kilometru kada sam potpuno puknuo. Počeo sam pliće disati i hodanje je bila jedina opcije. Na blagom usponu prestigla me prva ženska trkačica u pratnji s još jednim trkačem.
Ponestalo mi je snage i nisam ništa više mogao. Izgubio sam koncentraciju i zalutao par metara sa staze. Prošla je još jedna trkačica. Pogledao sam na sat. Još samo četiri kilometra. Cuclao sam preostalu vodu, no ona mi nije pomagala. Valovita staza pretvorila se u močvaru koju je trebalo taktički zaobilaziti.
Bilo je tu i ravnijih dijelova staze, no stopala su mi gorjela pri svakom koraku. Prošlo me još par ljudi. Pokušavao sam se natjerati da potrčim. No to trčanje je trajalo jako kratko. Na 34-om kilometru konačno sam došao do jače nizbrdice gdje sam se zalaufao te sam trčao do kraja utrke. Korak mi je bio lagan. U cilj ulazim nakon 4:39h što je relativno dobro vrijeme, no to što sam se ponovo slomio na stazi nije dobro.
Popio sam pivo i krenuli smo kući. Koju pouku mogu izvući iz ovoga? Pa sigurno trebam poraditi na uzimanju obroka tijekom utrke. Jedan izvor kalorija mi izgleda nije bio dovoljan, a kako se utrka odužila tako mi je i snaga padala. Bilo je lijepo ponovo trčati s milijun ljudi, vidjeti mnoga poznata lica i uživati u prirodi. Do sljedećeg kola lige, koje je za mjesec dana, sigurno ću biti spremniji.
