Cijelu noć nisam mirno spavao te sam bio nervozno uzbuđen. Alarm koji je bio namješten na 4:25 sam ugasio od prve jer sam se iz kreveta izvukao par minuta ranije kada sam odlučio da mi je dosta prevrtanja po krevetu. Borna je treba doći oko 4:40 te sam sam obavljao zadnje pripreme prije puta. Uz malo kašnjenje, krenuli smo prema Knegincu gdje su nas čekali Maja i Nikola. Potrpali smo se svi u Nikolin auto te pošli putem Papuka, odnosno mjesta Velika, seoceta pored Požege gdje je bio start.
Atmosfera u autu je bila dobra iako smo se vozili do odredišta 4 i pol sata. Stigli smo na vrijeme da obavimo prijave i malo se zagrijemo prije početka (ponajviše ja jer sam trčao par puta između starta i auta). U jednom pretrčavanju vidio sam Sonju koja je trčala onu veću kategoriju od 28 km. Već je bilo 4 minute do početka utrke te sam se požurio u startni prostor koji se nalazio u dvorištu informativnog centra.
Krenuo sam onako lagano s obzirom da sam se pozicionirao u začelju kako bih izbjegao laktarenje u gomili. Nakon par sto metara počeo sam pretrčavati ljude koji su se kretali sporije od mene. Tempo je bio dobar te kada smo došli do prvih stepenica bio sam u dobroj poziciji. Stepenice su bile uže te nije bilo mjesta za prestizanje. Neke su bile ljudske izrade no uskoro su zamjenjeni korjenjem. Kretali smo se planinskom stazom prema starom gradu koji se vidio iz mjesta gdje smo startali. Tamo je bila prva kontrolna točka gdje smo bušili karticu. Bili smo tek na 3 km.
Teren je bio valovit te smo puno išli gore pa malo dolje te ponovo gore. Priroda kojom prolazimo je prekrasna no vrhunac smo dosegli kada smo se kamenim (Tauberovim) stubama popeli do križa (vrh Lapjak) s kojeg se pruža pogled na cijelu požešku kotlinu. Nastavili smo brzo naprijed preko prevoja natrag u šumu. Kilometri su samo prolazili te uskoro sam osjetio umor. Umor koji sam moga suzbiti samo da sam pojeo nešt više prije utrke. Pitao sam se gdje su okrijepne točke. Vidio sam oznaku Jankovac koja je naznačavala da ulazimo u jednu od najljepših šuma na Papuku, barem tako kažu. Odmah sam se sjetio izleta koji se organiziraju u proljeće, a vezani su uz jaglace koji ovdje rastu u velikom broju.
Na desetom km sam osjetio da više ne mogu te sam izvukao čokoladicu koju sam putem grickao. Na sreću nakon jednog spusta došli smo do kučice gdje su bile okrijepe. Tamo sam popio čašu kole te uzeo mandarine koje su bile očišćene za razliku od banana. Ponuđene čevapa sam odbio s obzirom da nisam znao kako će utjecati na daljnji tijek utrke. Krenuo sam dalje u šumu osnažen namirnicama koje sam konzumirao. Bilo je još samo 6 km do kraja te sam si rekao pa to je ništa :D. Ipak bilo je tu još jedno brdašce uz koje smo se pentrali no bio sam ponosan koliko sam dobro sve to odradio.
Zadnji dio je bio čisti spust te sam požurio za curom koja me pretekla (onom istom koju sam pretekao na prvim stubama, cca 2 km utrke). Ovo je bila prava planinarska staza te se lišće miješalo s skrivenim kamenjem i granama. Došao je na red i kameniti dio preko kojega se posebno pazilo. Grupu ispred sebe sam pomalo izgubio s obzirom da sam na spustu bio pažljiviji. Grupica je malo fulala stazu te sam ih dostigao na kamenim subama koje su vodile natrag prema Velikoj.
Ostao je još samo manji dio asfalta koji sam pretrčao te došao na cilj koji je bio u restoranu u kojem smo obavljali prijave. 2:21:07 je bio očekivani rezultat za ovakvu brdovitu utrku koja mi se jako svidjela. No zabrinuo sam se za Nikolu kojeg nigdje nisam mogao nači. Na kraju se ispostavilo da je i on trčao moju trasu od 18km i njegov rezultat od manje od 3 sata je hvalevrijedan s obzirom na njegovu kilažu i količinu treninga.
Kako sam nosio puls metar tjekom utrke tako mi je puls bio 92% utrke u 5 zoni koja nije baš preporučena no dobra strana je da nije prešao 200 otkucaja po minuti. Vrijeme je bilo idealno za ovu utrku iako je na jednom djelu staze puhao jači vjetrić koji nas je hladio. Ovo je bila zadnja utrka za ovu godinu. Sada se prebacujem na zimske lige i građu baze za sl. godinu u kojoj ću nadam se pretrčati maraton.
One thought on “curse of the trail”